Djela Apostolska

Tada dođe u Derbu i Listru, i gle, ondje je bio neki učenik, po imenu Timotej, sin žene Židovke, koja je vjerovala, i oca neznabošca.

Za njega su dobro svjedočila braća, što su bila u Listri i Ikoniju.

Ovoga htjede Pavao da uzme sa sobom na put; i uze ga i obreza zbog Židova, koji su bili u onim mjestima; jer su svi znali, da je otac njegov bio neznabožac.

A kad su prolazili po gradovima, predavaše im, da drže odluke, koje ustanoviše apostoli i starješine u Jerusalemu.

Tako su se crkve utvrđivale u vjeri, i svaki dan bivalo ih je više.

A kad prođoše Frigiju i Galaciju, zabrani im Duh Sveti propovijedati riječ u Aziji.

Kad dođoše u Miziju, pokušali su da idu u Bitiniju, ali im ne dopusti Duh Isusov.

A kad prođoše Miziju, siđoše u Troadu.

I Pavlu se javi viđenje noću: Jedan čovjek Makedonac stajao, i molio ga, i rekao: "Prijeđi u Makedoniju i pomozi nam!"

A kad vidje viđenje, odmah gledasmo da otputujemo u Makedoniju uvjereni, da nas je pozvao Bog, da im propovijedamo evanđelje.

A kad otplovismo iz Troade, dođosmo ravno u Samotraku, a sutradan u Neapol.

A odanle u Filipe, u prvi grad onoga dijela Makedonije, naseobinu. I u ovom gradu ostadosmo nekoliko dana.

A u dan subotni izađosmo izvan gradskih vrata k rijeci, gdje smo mislili da je bogomolja. Sjedosmo i govorismo ženama, koje su se bile, skupile.

A sIušala je jedna bogobojazna žena, po imenu Lidija, prodavačica skerleta iz grada Tijatire. I Gospodin otvori srce njezino, da pazi na riječi Pavlove.

A kad se pokrsti ona i kuća njezina, zamoli govoreći: "Ako mislite, da sam vjerna Gospodinu, uđite u moju kuću i ostanite! I natjera nas.

I dogodi se, kad smo išli u bogomolju, da nas srete jedna ropkinja, koja je imala duha vračarskoga, i vračajući donosila velik dobitak svojim gospodarima.

Ona pođe za Pavlom i za nama, i vikala je "Ovi su ljudi sluge Boga svevišnjega, koji vam javljaju put spasenja."

I to je činila mnogo dana. A Pavlu to dodija, okrenu se i reče duhu: "Zapovijedam ti u ime Isusa Krista, da izađeš iz nje." I izađe u taj čas.

A kad vidješe njezini gospodari, da izađe nada njihova dobitka, uhvatiše Pavla i Silu i odvukoše ih na trg pred poglavarstvo.

I dovedoše ih gradskim poglavarima i rekoše: "Ovi ljudi, koji su Židovi, bune naš grad,

I propovijedaju običaje, kojih mi ne smijemo ni primiti ni vršiti, jer smo Rimljani."

I sleže se narod na njih, i glavari im strgaše haljine i zapovjediše, da ih išibaju.

I pošto ih živo izbiše, baciše ih u tamnicu i zapovjediše tamničaru, da ih dobro čuva.

A u ponoći Pavao i Sila molili su se i slavili pjesmom Boga; a sužnji su ih slušali.

A najedanput tako se vrlo potrese zemlja, da se uzdrmaše temelji tamnice. I odmah se otvoriše sva vrata, i svima spadoše okovi.

A kad se probudi tamničar i vidje otvorena vrata tamnice, izvadi mač i htjede da se ubije, misleći, da su pobjegli sužnji.

A Pavao povika iza glasa: "Ne čini sebi zla nikakva, jer smo mi svi ovdje!"

A on zaiska luč, i uleti, drščući pripade k nogama Pavla i Sile.

Izvede ih van i reče: "Gospodo, što mi treba činiti, da se spasim?"

A oni rekoše: "Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se ti i kuća tvoja."

I propovijedali su riječ Gospodnju njemu i svima, koji su bili u kući njegovoj.

I on ih uze k sebi u onaj čas noći, i opra im rane; i pokrsti se odmah on i sva kuća njegova.

Tada ih uvede u kuću svoju, postavi im stol, i radovao se je sa svom kućom svojom, što vjerova u Boga.

A kad bi dan, poslaše glavari sluge govoreći: "Pusti one ljude!"

Tamničar reče to Pavlu: "Poslaše glavari, da budete pušteni; sad dakle izađite, i idite s mirom!"

Ali im Pavao reče: "Pošto su nas, ljude Rimljane, izbili javno bez istrage, i u tamnicu nas bacili, sada hoće tajno da nas protjeraju. Ne tako, nego sami neka dođu i neka nas izvedu!"

Kad sluge javiše ove riječi glavarima, uplašiše se čuvši, da su Rimljani.

I dođoše, i umoliše ih, i izvedoše ih moleći, da izađu iz grada,

A kad izađoše iz tamnice, dođoše k Lidiji, i vidjevši braću utješiše ih, i odoše.