Djela Apostolska
Djela, glava 18
Potom ode iz Atene i dođe u Korint.
i nađe jednoga zidova, po imenu Akvilu, rodom iz Ponta, koji je bio skoro došao iz Italije, i njegovu ženu Priscilu, jer je bio zapovjedio Klaudije, da svi Židovi sele iz Rima. On dođe k njima.
I jer su se bavili istim zanatom, ostade kod njih, i radio je. A bili su šatorskog zanata.
I svake je subote raspravljao u sinagogi i uvjeravao Židove i neznabošce.
A kad dođoše iz Makedonije Sila i Timotej, predade se Pavao sasvim propovijedanju svjedočeći Židovima da je Isus Krist.
Ali kad su se oni protivili i hulili, otrese haljine svoje i reče: "Krv vaša na vašu glavu, ja sam čist, od sad idem k neznabošcima."
I otide odanle i dođe u kuću nekoga Ticija Justa, koji se je bojao Boga, i čija je kuća bila uz sinagogu.
A Krisp, predstojnik sinagoge, vjerova u Gospodina sa svom kućom svojom, i od Korinćana mnogi, koji su slušali, vjerovaše i krstiše se.
A Gospodin reče Pavlu noću u viđenju: "Ne boj se, nego govori, i da ne ušutiš!
Jer sam ja s tobom, i nitko ti se neće primaći, da ti naudi, jer ja imam mnogi narod u ovome gradu."
Tako proboravi ondje godinu i šest mjeseci učeći kod njih riječ Božju.
A kad je bio Galion namjesnik u Ahaji, ustadoše Židovi jednodušno na Pavla i dovedoše ga na sud
Govoreći: "Ovaj protiv zakona nagovara ljude, da poštuju Boga."
A kad je Pavao htio da otvori usta; reče Galion Židovima: "Kad bi se radilo o kakvoj nepravdi ili zločinu, o Židovi, po dužnosti poslušao bih vas.
Ali kad su prepiranja o nauci i o imenima i o zakonu vašem, gledajte sami, jer ja neću da budem sudac o tome."
I otjera ih iz sudnice.
Onda svi neznabošci uhvatiše Sostena, predstojnika sinagoge, i izbiše ga pred sudnicom. I Galion nije za to ništa mario.
A Pavao ostade još podosta dugo, i oprostivši se s braćom otplovi u Siriju, i s njime Priscila i Akvila. U Kenhreji ošiša glavu, jer se je bio zavjetovao.
I dođe u Efez; i njih ostavi ondje, a on uđe u sinagogu, i raspravljao je sa Židovima.
A kad su ga oni molili, da ostane dulje vremena, ne htjede,
Nego se oprosti s njima i reče: "Opet ću se vratiti k vama, ako Bog da;" i otide iz Efeza.
I sišavši u Cezareju, uziđe i pozdravi crkvu, i siđe u Antiohiju.
I provede ondje nekoliko vremena, zaputi i prođe redom Galaciju i Frigiju, utvrđujući sve učenike.
A dođe u Efez jedan Židov, po imenu Apolon, rodom Aleksandrinac, čovjek rječit, silan u Pismu.
Ovaj je bio upućen na put Gospodnji, i goreći duhom govorio je i učio je marljivo o Isusu, a znao je samo krštenje Ivanovo.
Ovaj dakle počne odvažno propovijedati u sinagogi. I kad ga čuše Priscila i Akvila, primiše ga k sebi i izložiše mu točnije put Gospodnji.
A kad je htio poći u Ahaju, ohrabriše ga braća i pisaše učenicima, da bi ga primili. I kad dođe, pomože mnogo onima, koji su bili vjerovali milošću.
Jer je silno pobijao Židove javno, dokazujući iz Pisma, da je Isus Krist.