Djela Apostolska

Kad dakle dođe I Festo u pokrajinu, poslije tri dana uzađe iz Cezareje u Jerusalem.

Onda glavari svećenički i prvaci židovski pristupiše k njemu, i podigoše tužbu proti Pavlu, i zamoliše ga,

Da im učini uslugu, te da ga pošlje u Jerusalem. A na putu htjeli su ga tada napasti i ubiti.

I Festo reče, da Pavao ostaje u tamnici u Cezareji, a on da će naskoro otići.

"Onda mogu", reče, "ovlašteni od vas poči s menom i tužiti ga, ako je taj čovjek što kriv."

Pošto je proboravio među njima ne više od osam ili deset dana, siđe u Cezareju. Sutradan sjede na sudačku stolicu i zapovjedi, da dovedu Pavla.

A kad ga dovedoše, stadoše oko njega Židovi, koji su bili došli iz Jerusalema, i mnoge i teške tužbe iznosili su, kojih nijesu mogli dokazati.

Pavao se je branio: "Niti sam što skrivio protiv zakona židovskoga, ni protiv hrama, ni protiv cara."

A Festo, hoteći ugoditi Židovima, upita Pavla: "Hoćeš li da ideš gore u Jerusalem, i ondje da ti preda mnom sude za to?"

A Pavao reče: "Ja stojim na sudu carevu. Ovdje treba da mi se sudi. Židovima ništa nijesam skrivio, kao što ti najbolje znaš.

Ako li sam skrivio, ili učinio što, što zaslužuje smrt, ne marim umrijeti. Ako li ništa nema na meni, za što me ovi tuže, nitko me ne može njima predati. Prizivam se na cara."

Tada Festo, posvjetovavši se sa savjetnicima, odgovori: "Na cara si prizvao, k caru ćeš poći."

A pošto prođe nekoliko dana, kralj Agripa i Berenika dođoše u Cezareju, da pozdrave Festa.

T kad su ondje boravili više dana, reče Festo kralju za Pavla govoreći: "Feliks je ostavio u tamnici jednoga čovjeka.

Kad sam bio ti Jerusalemu, izađoše preda me glavari svećenički i starješine židovske tražeći, da ga osudim.

Ja im odgovorih, da nije običaj u Rimljana, da se tko osudi, prije nego se optuženi ne suoči s tužiteljima i ne primi mjesto, da se brani od onoga, za što je okrivljen.

Kad se dakle oni ovdje sastadoše, bez ikakva odgađanja sutradan sjedoh na sudačku stolicu i zapovjedih, da dovedu čovjeka.

Ali tužitelji, koji su stajali oko njega, ne iznesoše nijedne krivnje za zla djela, koja sam ja naslućivao;

Kako ja nijesam ništa razumio od te prepirke, rekoh, bi li htio ići u Jerusalem, i ondje da mu se sudi za ovo.

A kad Pavao prizva, da ga se čuva do suda Augustova, zapovjedio sam, da ga čuvaju, dok ga ne pošljem k caru."

A Agripa reče Festu: "l ja bih htio čuti toga čovjeka." A on reče: "Sutra ćeš ga čuti."

I kad sutradan Agripa i Berenika dođoše s velikim sjajem i uđoše u sudnicu sa zapovjednicima i najuglednijim ljudima gradskim, dovedoše Pavla na, zapovijed Festovu.

I reče Festo: "Kralju Agripa i vi svi nazočni! Vidite ovoga, zbog kojega je navaljivalo na mene sve mnoštvo Židova u Jerusalemu i ovdje vičući, da ne smije dulje da živi.

A ja razabravši, da nije ništa učinio, što zaslužuje smrt, a i on sam prizva na Augusta, namislih da ga pošljem.

Samo ne znam, što da sigurno za njega pišem mojem gospodinu. Zato ga i dovedoh pred vas, a osobito preda te, kralju Agripa, da bih, pošto bude ispitan, imao što pisati.

Jer mi se čini bezrazložno sužnja poslati, a krivnje njegove ne naznačiti."