Djela Apostolska

A Agripa reče Pavlu: "Dopušta ti se, da govoriš za sebe." Onda Pavao pruživši ruku počne se braniti:

"Sretnim se smatram, kralju Agripa, što se danas mogu pred tobom braniti za sve, za što me tuže Židovi,

A najviše što znam, da ti poznaješ sve židovske običaje i prepiranja. Zato te molim, da me poslušaš strpljivo.

Moje dakle življenje od mladosti, što je isprva bilo među narodom mojim u Jerusalemu, znadu svi Židovi,

Kako me znadu otprije, mogu ako hoće, posvjedočiti, da sam živio kao farizej po najstrožoj sljedbi naše vjere.

I sad stojim pred sudom zbog nade u obećanje, koje Bog obeća ocima našim.

Nadajući se, da će ono doći, služi dvanaest plemena naših jednako Bogu noć i dan. Za ovu nadu, kralju, optužen sam od Židova.

Što? Zar vi držite za nevjerojatno, da Bog oživljava mrtve?

I ja sam nekoć mislio, da mi valja mnoga zla činiti protiv imena Isusa Nazarećanina.

To sam i činio u Jerusalemu. I mnoge sam od svetih pozatvarao u tamnice dobivši vlast od glavara svećeničkih, i odobravao sam, kad bi ih ubijali.

I kaznio sam ih često po svim sinagogama, i nagonio sam ih, da hule, i bjesneći preko svake mjere progonio sam ih sve do tuđih gradova.

Kad sam u tom poslu išao u Damask s vlašću i dopuštenjem glavara svećeničkih,

Vidjeh, kralju, na putu, opodne svjetlost s neba veću od sjaja sunčanoga, koja obasja mene i one, što su bili zajedno s menom.

I kad mi svi popadasmo na zemlju, čuo sam glas, gdje mi govori hebrejskim jezikom: 'Savle, Savle, zašto me progoniš? Teško ti je proti ostanu praćati se.'

A ja rekoh: 'Tko si ti, Gospodine?' A Gospodin reče: 'Ja sam Isus, kojega ti progoniš.

Nego ustani i stani na noge svoje; jer ti se zato javih, da te postavim slugom i svjedokom ovome, što si vidio, i onome, što ću ti objaviti.

Izbavljat ću te od naroda i od neznabožaca, kojima te sada šaljem,

Zato, kralju Agripa, nijesam bio nepokoran nebeskome viđenju,

Nego sam propovijedao najprije onima, koji su u Damasku i u Jerusalemu, potom i po svoj zemlji židovskoj, i neznabošcima, da čine pokajanje i da se obrate k Bogu čineći djela dostojna pokajanja.

Zato me Židovi uhvatiše u hramu i htjedoše da me ubiju.

Ali uz pomoć Božju stojim do dana današnjega i svjedočim i malom i velikom, ništa drugo ne govoreći, osim što su govorili proroci, da će biti, i Mojsije:

Da će Krist trpjeti, da će prvi od mrtvih uskrsnuti, da će navijestiti svjetlost narodu i neznabošcima."

Kad je on ovako govorio i obrazložio, reče Festo velikim glasom: "Luduješ, Pavle! Mnoge su te knjige dovele do ludosti."

A Pavao reče: "Ne ludujem, čestiti Feste, nego govorim riječi istine i razboritosti.

Jer za ovo zna kralj, kojemu i govorim otvoreno; jer ne vjerujem, da mu je što od ovoga skriveno; jer se ništa od ovoga, nije događalo u kutu.

Vjeruješ li, kralju Agripa, prorocima? Znam, da vjeruješ."

A Agripa će Pavlu: "Za malo, pa me nagovori, da budem kršćanin."

A Pavao reče: "Želim od Boga, i za malo i za mnogo, da bi ne samo ti, nego i svi, koji slušaju, postali danas takvi, kao i ja što sam, osim ovih okova."

I ustade kralj, i namjesnik, i Berenika, i koji su sjedili s njima.

I otišavši razgovarali su se među sobom govoreći: "Ovaj čovjek nije učinio ništa, što zaslužuje smrt ili okove."

A Agripa reče Festu: "Ovaj bi čovjek mogao biti pušten, da se nije prizvao na cara."