Djela Apostolska

A neki čovjek, po imenu Ananija, sa ženom svojom Safirom predade njivu.

Ali sa znanjem žene svoje zadrži za sebe od novaca jedan dio, a drugi dio donese i stavi apostolima pred noge.

Tada reče Petar: "Ananija, zašto napuni sotona srce tvoje, te si slagao Duhu Svetome i zadržao za sebe jedan dio od novaca, što si dobio za njivu?

Zar ne bi ostala tvoja, da nije prodana? I kad je prodade, nije li bila u tvojoj vlasti? Kako si samo mogao tako što metnuti u srce svoje? Ljudima nijesi slagao, nego Bogu."

A kad je čuo Ananija riječi ove, pade, i izdahnu. Velik strah obuze sve, koji to čuše.

A mladići ustadoše, zamotaše ga, iznesoše i zakopaše.

Prođe oko tri ure. Tada uđe i žena njegova, ne znajući, što se dogodilo.

Petar joj reče: "Kaži mi, ženo, nijeste li za toliko prodali njivu?" A ona reče: "Da, za toliko."

Tada joj reče Petar: "Zašto se dogovoriste, da iskušate Duha Gospodnjega? Gle, noge onih, koji zakopaše muža tvojega, pred vratima su, i iznijet će te."

I odmah pade pred nogama njegovim, i izdahnu. A mladići ušavši nađoše je mrtvu, iznesoše je i zakopaše uz muža njezina.

Velik strah dođe na svu crkvu i na sve, koji čuše ovo.

A po rukama apostola dogodiše se mnogi znaci i čudesa u narodu. I bili su jednodušno svi u trijemu Salomonovu.

A od ostalih nitko se nije smio pridružiti njima; ali ih je narod veličao.

I sve se više množio broj muževa i žena, koji su vjerovali u Gospodina,

Tako da su na ulice iznosili bolesnike i stavljali ih na posteljama i nosilima, da bi, kad dođe Petar, barem sjena njegova osjenila koga od njih (i oni bili iscijeljeni od svojih bolesti).

A dolazili su mnogi iz okolnih gradova u Jerusalem i donosili bolesnike i mučene od nečistih duhova. I svi bi ozdravljali.

Puni zavisti ustade veliki svećenik, i svi, koji su bili s njim, stranka saducejska.

Oni digoše ruke na apostole i baciše ih u javnu tamnicu.

Ali anđeo Gospodnji otvori noću vrata tamnice, izvede ih i reče:

"Idite i ustanite u hramu i govorite sve riječi ovoga života!"

Čuvši to uđoše ujutro u hram, i učili su. Tada dođe veliki svećenik, i pristaše njegove. Oni sazvaše visoko vijeće i sve starješine sinova Izraelovih, i poslaše u tamnicu, da ih dovedu.

Sluge otidoše i otvoriše tamnu, ali ih ne nađoše u tamnici. Vratiše se i javiše:

"Nađosmo tamnicu tvrdo zaključanu i stražu na svojemu mjestu pred vratima. Otvorismo, ali ne nađosmo nikoga unutra"

A kad čuše ove riječi, pitali su se zapovjednik hrama i glavari svećenički, kako li se je to dogodilo.

Tada dođe netko i javi im: "Eno oni ljudi, što ih baciste l tamnicu, stoje u hramu i uče narod!"

Onda otide zapovjednik hrama sa slugama i dovede ih, ali ne na silu; jer su se bojali, da ih ne kamenuje narod.

Dovedoše ih dakle i staviše ih pred visoko vijeće. Veliki ih svećenik zapita:

"Nijesmo li vam zapovjedili strogo, da ne učite u ovo ime? A eto, vi napuniste Jerusalem svojom naukom i hoćete da bacite na nas krv ovoga čovjeka."

A Petar i apostoli odgovoriše: "Većma se treba Bogu pokoravati negoli ljudima.

Bog otaca naših podiže Isusa, kojega vi ubiste objesivši ga na drvo.

Ovoga Bog desnicom svojom uzvisi za vladaoca i spasitelja, da dadne Izraelu pokajanje i oproštenje grijeha.

Za to smo mi svjedoci i Duh Sveti, kojega Bog dade svima, koji se pokoravaju njemu."

Kad oni ovo čuše, vrlo se rasrdiše, i mislili su da ih ubiju.

Ali ustade u visokom vijeću jedan farizej, po imenu Gamaliel, učitelj zakona, poštovan od svega naroda, i zapovjedi, da ljudi malo izađu van.

Tada im reče: "Ljudi Izraelci, promislite dobro za ove ljude, što ćete učiniti!

Jer prije ovih dana ustade Teuda govoreći, da je on nešto, i za njim pristade ljudi na broj oko četiri stotine. I on bi ubijen, i svi, koji su ga slušali, raspršiše se i propadoše.

I zato vam sad kažem: Prođite se ovih ljudi i pustite ih! Jer ako je od ljudi ovaj naum ili pothvat, propast će.

Ako li je od Boga, nećete ga moći uništiti, dapaće mogli biste se naći i kao protivnici Božji."

I poslušaše ga. I dozvavši apostole izbiše ih i zaprijetiše im, da ne govore u ime Isusovo, i otpustiše ih.

A oni otidoše od visokoga vijeća radujući se, što su bili smatrani dostojni, da pretrpe sramotu za ime Isusovo.

I svaki dan u hramu i po kućama nijesu prestajali učiti i propovijedati evanđelje o Kristu Isusu.