Djela Apostolska

A u one dane, kad je rastao broj učenika, podigoše Grci viku na Hebreje, što su se njihove udovice zapostavljale, kad se dijelila hrana svaki dan.

Tada dvanaestorica dozvaše mnoštvo učenika i rekoše: "Nije pravo, da mi zanemarujemo riječ Božju i da služimo oko stolova.

Nađite dalje, braćo, među sobom sedam poštenih ljudi, punih Duha Svetoga i mudrosti! Njih ćemo postaviti nad ovim poslom.

A mi ćemo nastojati oko molitve i službe riječi."

I dopade se ovaj prijedlog cijeloj skupštini. I izabraše Stjepana, čovjeka puna vjere i Duha Svetoga, i Filipa i Prokora, i Nikanora i Timona, i Parmenu i Nikolu, došljake iz Antiohije.

I riječ je Božja rasla, i broj se je učenika vrlo množio u Jerusalemu, i veliko je mnoštvo svećenika prihvaćalo vjeru.

A Stjepan, pun milosti i jakosti, činio je velika čudesa i znake u narodu.

Tada ustadoše neki iz sinagoge, koja se zove Oslobođenika, Cirenaca i Aleksandrinaca, i onih, koji su bili iz Cilicije i Azije, i stadoše se prepirati sa Stjepanom.

Ali nijesu mogli odoljeti mudrosti i Duhu, kojim je govorio.

Tada podgovoriše ljude, koji rekoše: "Čuli smo ga, gdje huli na Mojsija i na Boga."

I pobuniše narod i starješine i književnike. Tada ga napadoše, uhvatiše ga i dovedoše pred visoko vijeće.

I izvedoše lažne svjedoke, koji rekoše: "Ovaj čovjek ne prestaje držati govore protiv svetoga mjesta i zakona.

Tako smo ga čuli gdje govori: Isus Nazarećanin razorit će ovo mjesto i izmijenit će običaje, koje nam predade Mojsije."

Svi, koji su sjedili u visokom vijeću, upriješe oči u njega, vidješe lice njegovo kao lice anđela.