Djela Apostolska

A veliki svećenik reče: "Je li to tako?"

A on reče: "Ljudi braćo i oci, poslušajte! Bog slave javi se ocu našemu Abrahamu, kad je bio u Mezopotamiji, prije nego se doseli u Haran.

I reče mu: "Izađi iz zemlje svoje i od roda svojega, i dođi u zemlju, koju ću ti pokazati!

Tada izađe iz zemlje Kaldejaca, i naseli se u Haranu. Odatle, po smrti oca njegova, preseli ga u ovu, zemlju, u kojoj vi sad stanujete.

A ne dade mu baštine u njoj ni stope, nego mu je obeća dati u posjed, i potomstvu njegovu poslije njega, dok još nije imao djeteta.

A Bog mu reče ovako: "Potomci njegovi bit će došljaci u zemlji tuđoj. Stavit će ih u ropstvo i tlačit će ih četiri stotine godina.

I narodu, kojemu će služiti, ja ću suditi, reče Bog, i potom će izaći, i služit će meni na ovome mjestu.

I dade mu zavjet obrezanja. I tako mu se rodi Izak, i obreza ga u osmi dan, i Izaku se rodi Jakov, i Jakovu dvanaest patrijarha.

I patrijarsi su zavidjeli Josipu, i prodadoše ga u Egipat, ali je Bog bio s njim.

I izbavi ga od svih njegovih nevolja, i dade mu milost i mudrost pred Faraonom, kraljem egipatskim. On ga postavi poglavarom nad Egiptom i nad svom kućom svojom.

A dođe glad na sav Egipat i Kanaan i nevolja velika, i nijesu nalazili hrane oci naši.

A kad je čuo Jakov, da ima žita u Egiptu, posla najprije oce naše.

Drugi put upoznaše Josipa brata njegova, i rod Josipov otkri se Faraonu.

A Josip posla i dozva oca svojega Jakova i svu rodbinu svoju, sedamdeset i pet duša.

I siđe Jakov u Egipat, i umrije on, i oci naši.

I prenesoše ih u Sihem i položiše ih u grob, koji kupi Abraham za novce od sinova Hamorovih u Sihemu.

A kad se približi vrijeme obećanja što ga je bio obećao Bog Abrahamu, naraste narod i umnoži se u Egiptu.

Tada ustade drugi kralj u Egiptu, koji nije znao Josipa.

Ova je lukavo postupao s narodom našim. Silio je oce naše, da izlažu djecu svoju, da ne ostanu na životu.

U to se je vrijeme r odio Mojsije, i bio je mio Bogu. Odgajao se tri mjeseca u kući oca svojega.

A kad ga izložiše, uze ga kći Faraonova, i odgoji ga sebi za sina.

I pouči se Mojsije u svoj mudrosti egipatskoj, i bio je silan u riječima i u djelima svojim.

Kad mu je bilo četrdeset godina, dođe mu na um, da obiđe i braću svoju, sinove Izraelove.

I kad je vidio, gdje se jednome čini nepravda, obrani ga i osveti ga, što mu se je činila nepravda, i ubi Egipćanina.

A mislio je, da braća njegova razumiju, da im Bog daje spasenje rukom njegovom; ali oni nijesu razumjeli.

A sutradan dođe među one koji su se svađali. Htjede ih pomiriti i reče: Ljudi, braća ste, zašto činite nepravdu jedan drugome?

A onaj, što je činio nepravdu bližnjemu, odbi ga i reče: "Tko je tebe postavio glavarom i sucem nad nama?

Hoćeš li da ubiješ i mene, kao što si jučer ubio Egipćanina?

Čuvši Mojsije ovu riječ pobježe, i posta došljak u zemlji Midjanskoj, gdje mu se rode dva sina.

I kad se navrši četrdeset godina, javi mu se u pustinji gore Sinajske anđeo u ognjenom plamenu grma.

A kad Mojsije vidje, divio se je viđenju. I kad pristupi da promotri, progovori mu glas Gospodnji:

'Ja sam Bog otaca tvojih, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev'. A Mojsije uzdrhtao je i nije se usudio pogledati.

A Gospodin mu reče: "Izuj obuću sa svojih nogu, jer je mjesto, na kojem stojiš, zemlja sveta.

Dobro sam vidio nevolju svojega naroda, koji je u Egiptu, i čuo sam njihovo uzdisanje, i sišao sam da ih izbavim. I sad hajde, da te pošljem u Egipat!

Ovoga Mojsija, kojega odbiše rekavši: 'Tko te postavi glavarom i sucem?' Njega posla Bog kao glavara i izbavitelja rukom anđela, koji mu se javi a grmu.

On ih izvede uz čudesa i znake, što ih, je činio u zemlji Egipatskoj i u Crvenom moru i u pustinji četrdeset, godina.

Ovo je Mojsije, koji reče sinovima Izraelovim: 'Proroka će vam podignuti Bog iz vaše braće, kao mene njega slušajte.'

Ovo je onaj, što je bio u zajednici u pustinji s anđelom, koji mu je govorio na gori Sinajskoj, i s ocima našim, koji je primio riječi života, da ih dadne nama.

Ali oci naši ne htjedoše ga poslušati, nego ga odbaciše, i okrenuše se srcem svojim u Egipat.

I rekoše Aronu: 'Napravi nam bogove, koji će ići pred nama; jer ne znamo, što se dogodilo ovome Mojsiju, koji nas izvede iz zemlje Egipatske'.

I napraviše tele u one dane, i prinesoše žrtvu idolu, i radovali su se djelima ruku svojih.

A Bog se okrenu od njih, i predade ih da služe vojsci nebeskoj, kao što je pisano u knjizi proroka: "Jeste li mi prinosili žrtve zaklanice i prinose u pustinji četrdeset godina, kućo Izraelova?

Šator Molohov nosili ste sa sobom i zvijezdu boga Remfana, slike, što ih načiniste, da im se klanjate. Zato ću vas prognati dalje od Babilona.

U pustinji su imali oci naši šator svjedočanstva. Tako je bio naredio onaj, koji je zapovjedio Mojsiju, da ga načini po slici, koju je bio vidio.

Naši ga oci primiše i donesoše pod Jošuom u zemlju neznabožaca, koje odagna Bog ispred lica naših otaca. Tako je bilo do dana Davidovih.

Ovaj nađe milost u Boga, i izmoli, da nađe stan Bogu Jakovljevu.

A Salomon mu sagradi kuću.

Ali Svevišnji ne stanuje u rukotvorinama, kao što govori prorok:

Prijestolje je moje nebo, i zemlja je podnožje nogama mojim. Kakvu ćete mi kuću graditi? govori Gospodin. Ili koje je mjesto za moje počivanje?

Ne načini li sve ovo ruka moja?

Kojega od proroka ne progoniše oci vaši? I ubiše one, koji su naprijed javljali dolazak Pravednika, kojemu sad vi postadoste izdajnici i ubojice.

Vi, koji primiste zakon odredbom anđela, ali ne držaste."

Kad ovo čuše, rasrdiše se vrlo u srcima svojim, i škrgutali su zubima na njega.

A on pun Duha Svetoga pogleda na nebo i vidje slavu Božju i Isusa gdje stoji s desne strane Bogu,

I reče: "Evo vidim nebesa otvorena i Sina čovječjega gdje stoji s desne strane Bogu."

A oni vičući iza glasa ztisnuše uši svoje i navališe jednodušno na njega.

Izbaciše ga iz grada i kamenovaše ga. Svjedoci odložiše haljine svoje kod nogu mladića, koji se je zvao Savao.

Tako kamenovaše Stjepana. A on se je molio i govorio: " Gospodine Isuse, primi duh moj!"

Onda klekne na koljena i povika iza glasa: "Gospodine, ne uzimaj im ovo za grijeh!" To rekavši usnu.