Djela Apostolska

A Savao je bio pristao na ubojstvo njegovo. U onaj dan nastade veliko progonstvo Crkve u Jerusalemu. Svi se razasuše po krajevima judejskim i samarijskim osim apostola.

A ljudi pobožni sahraniše Stjepana i učiniše nad njim velik plač.

A Savao je pustošio Crkvu, i ulazio u kuće, i vukao muževe i žene, i bacao ih u tamnicu.

Oni, što su se bili razasuli, prolazili su i propovijedali riječ Božju.

Tada Filip siđe u grad Samariju, i propovijedao im je Krista.

Narod je pazio jednodušno na ono, što je govorio Filip, slušajući i gledajući znake, što ih je činio,

Jer su nečisti dusi izlazili s velikom vikom iz mnogih opsjednutih i mnogi su uzeti i hromi ozdravili.

I bila je velika radost u gradu onome.

A bio je neki čovjek, po imenu Simon, koji se prije bavio čaranjem u gradu i zavodio narod samarijski govoreći, da je on nešto veliko.

Sve, veliko i malo, pristajalo je uz njega i govorilo: "Ovo je velika sila Božja."

A pristajali su uz njega, jer ih je dugo vremena zaluđivao svojim čaranjem.

Ali kad je Flip naviješćivao radosnu vijest o kraljevstvu Božjemu i o imenu Isusa Krista, primiše muževi i žene vjeru i dadoše se krstiti.

I Simon vjerova i pokrsti se. Priključi se Filipu, i divio se je vrlo videći znake i velika čudesa što su se događala.

Ovi siđoše i pomoliše se za njih, da prime Duha Svetoga.

Jer još ni na jednoga od njih nije bio došao. Oni su bili samo kršteni u ime Gospodina Isusa.

Tada položiše ruke na njih, i oni primiše Duha Svetoga.

A kad vidje Simon, da se Polaganjem ruku apostola dijeli Duh Sveti, donese im novaca

I reče: "Dajte i meni tu vlast, da kad položim ruke na koga, primi Duha Svetoga."

A Petar mu reče: "Novci tvoji neka budu s tobom na propast, što si pomislio, da se dar Božji može dobiti za novce.

Nema tebi dijela ni zajednice u ovoj stvari, jer srce tvoje nije pravo pred Bogom.

Okani se pakosti svoje i moli se Gospodinu! Možda će ti on tada još oprostiti pakost srca tvojega.

Jer, kako vidim, ti si pun gorke žuči i uhvaćen si od zloće."

Simon reče: "Molite se za mene Gospodinu, da me ne snađe ništa, od toga, što rekoste!"

Oni su svjedočili i navješćivali riječ Gospodnju. Nato su se vratili u Jerusalem i navješćivali su još u mnogim mjestima samarijskim radosnu vijest.

A anđeo Gospodnji reče Filipu: "Ustani i idi prema jugu na put, koji vodi od Jerusalema u Gazu! Put je pust."

On ustade i pođe. I gle, čovjek Etiopljanin, dvoranin i dostojanstvenik Kandake, kraljice Etiopije, koji je bio nad svim riznicama njezinim, a bio je došao u Jerusalem, da se Pokloni Bogu.

Sad se je on vraćao kući. Sjedio je na kolima svojim i čitao proroka Izaiju.

Tada reče Duh Filipu: "Idi i pristupi tim kolima!"

Filip pritrča i čuje, gdje čita proroka Izaiju. Upita ga: "Razumiješ li, što čitaš?"

A on odgovori: "Kako bih mogao, ako me tko ne uputi" zamoli Filipa, te se pope i sjede s njim.

A mjesto iz Pisma, što ga je čitao, bilo je ovo: "Kao ovca, što se vodi na zaklanje, i kao janje, što je nijemo pred onim, koji ga striže, ne otvori on usta svojih.

U njegovu poniženju bila je uzeta osuda njegova. Tko da opiše naraštaj njegov, jer se njegov život uzima sa zemlje."

Dvoranin upita Filipa: "Molim te, za koga ovo govori prorok? Za sebe ili za koga drugoga?"

Tada uze Filip riječ i počne mu navješćivati radosnu vijest o Isusu, počevši od ovoga mjesta u Pismu.

Kad su išli tako putem, dođoše do neke vode, "Evo voda", reče dvoranin. "Što brani, da budem kršten?"

Filip reče: "Ako vjeruješ od svega srca, može to biti." On reče: "Vjerujem, da je Isus Krist Sin Božji."

I zapovjedi, da stanu kola. Oba, Filip i dvoranin, siđoše na vodu, i on ga pokrsti.

A kad izađoše iz vode, Duh Gospodnji uze Filipa, Dvoranin ga više ne vidje i pun radosti otide putem svojim.

A Filip se nađe u Azotu. I prolazeći propovijedao je evanđelje u svim gradovima, dok ne dođe u Cezareju.