Djela Apostolska

Još je uvijek gorio Savao bjesnio prijetnjom i ubistvom protiv učenika Gospodnjim. On pristupi k velikomu svećeniku

I zamoli od njega poslanice na sinagoge u Damasku. Ako tamo nađe pristaše ove nauke, da bi ih, muškarce i žene, doveo svezane u Jerusalem.

I kad je na svojemu putu došao u blizinu Damaska, ujedanput obasja ga svjetlost s neba.

On reče: "Tko si ti, Gospodine? A on će: "Ja sam Isus, koga ti progoniš. "Teško ti je proti ostanu praćati se."

A on dršćući i strepeći reče: "Gospodine, što hoćeš, da činim?" I Gospodin mu reče: "Ustani i idi u grad! Ondje će ti se reći, što ti treba činiti."

A ljudi, što su putovali s njim, stajali su začuđeni, jer su doduše razabirali zvuk glasa, ali nijesu vidjeli nikoga.

A Savao ustade sa zemlje, i otvorenim očima svojim nije vidio ništa. Tada ga uzeše za ruke i uvedoše u Damask.

I bio je ondje tri dana slijep, niti je jeo, niti pio.

A u Damasku je bio jedan učenik, po imenu Ananija. Njemu reče Gospodin u viđenju: "Ananija!" On odgovori: "Evo me, Gospodine!"

A Gospodin mu reče: "Ustani i idi u ulicu, koja se zove Prava, i potraži u kući Judinoj Taržanina po imenu Savla! On se moli.

U viđenju vidje čovjeka po imenu Ananiju, gdje uđe i stavi ruke na njega, da progleda."

A Ananija odgovori: "Gospodine, čuo sam od mnogih za toga čovjeka, kolika zla počini svetima tvojim u Jerusalemu.

I ovdje ima vlast od glavara svećeničkih, da veže sve, koji zazivaju ime tvoje."

A Gospodin mu reče: "Idi, jer mi je on posuda izabrana. On ima da nosi ime moje pred neznabošce i kraljeve i pred sinove Izraelove.

A ja ću mu pokazati, koliko mu valja trpjeti za ime moje."

I pođe Ananija i uđe u kuću, i metnuvši ruke na njega i reče: "Savle brate, Gospodin Isus, koji ti se javi na putu, kojim si išao, posla me, da progledaš i da se napuniš Duha Svetoga."

I odmah spadoše s očiju njegovih kao ljuske, i progleda, i ustavši pokrsti se.

Tada je jeo i okrijepio se. Onda ostade još nekoliko dana s učenicima, koji su hili u Damasku.

I odmah je po sinagogama propovijedao Isusa, da je on Sin Božji.

A svi, koji su slušali, čudili su se i govorili: "Nije li ovo onaj, koji je gonio u Jerusalemu one, što su zazivali ime ovo, i ovamo je došao zato, da ih svezane vodi glavarima svećeničkim?"

A Savao je bio sve silniji i zbunjivao je Židove, koji su stanovali u Damasku, dokazujući, da je Isus Krist.

A kad se navrši podosta dana, dogovoriše se Židovi, da ga ubiju.

Ali Savao doznade tu zasjedu njihovu; a oni su čuvali vrata dan i noć, da bi ga ubili.

A učenici ga uzeše noću i spustiše ga preko zida u košari.

A kad dođe Savao u Jerusalem, gledao je da se pridruži učenicima; i svi su ga se bojali, jer nijesu vjerovali, da je učenik.

Tada se Barnaba zauze za njega i dovede ga k apostolima, i pripovjedi im, kako je na putu vidio Gospodina, i kako mu, je govorio, i kako je u Damasku slobodno propovijedao u ime Isusovo.

I tako je on s njima u Jerusalemu izlazio i ulazio, i slobodno je propovijedao u ime Gospodnje.

I govorio je i raspravljao s Helenistima; a oni su gledali da ga ubiju.

Kad to doznaše braća, odvedoše ga u Cezareju i otpustiše u Tarz.

A Crkva je po svoj Judeji i Galileji i Samariji bila u miru, i napredovala je, i hodila je u strahu Gospodnjem, i umnožavala pomoću Duha Svetoga.

I dogodi se, kad je Petar obilazio sve, da dođe i k svetima, što su stanovali u Lidi.

I nađe tamo jednoga čovjeka po imenu Eneju, koji je već osam godina ležao na postelji, jer je bio uzet.

I reče mu Petar: "Eneja, iscjeljuje te Isus Krist ustani, i prostri sam sebi!" I odmah ustade.

I vidješe ga svi, koji su stanovali u Lidi i Šaroni, i obratiše se Gospodinu.

A u Jopi je bila jedna učenica po imenu Tabita, što znači Srna. I ona je bila puna dobrih djela i milostinja, što ih je činila.

I dogodi se u one dane, da ona oboli i umrije. Onda je okupaše i metnuše u gornju sobu.

A jer je Lida blizu Jope, učenici čuvši, da je Petar u njoj, poslaše dva čovjeka k njemu moleći: "Ne oklijevaj da dođeš k nama!"

I ustade Petar i pođe s njima. I kad dođe, odvedoše ga u gornju sobu, i skupiše se oko njega sve udovice plačući i pokazujući mu suknje i haljine, što ih je bila izradila Srna, dok je bila s njima.

A Petar istjeravši sve van klekne na koljena, pomoli se i okrenuvši se k tijelu reče: "Tabita, ustani!" A ona otvori oči svoje, pogleda Petra i sjede.

On joj pruži ruku i podiže je. Tada dozva svete i udovice i pokaza je živu,

I ovo se razglasi po svoj Jopi, i mnogi vjerovaše u Gospodina.

I dogodi se, da on ostade mnogo dana u Jopi u nekoga Simona kožara.