Poslanica apostola Pavla Rimljanima

Ili ne znate, braćo, - jer govorim onima, koji znadu zakon - da zakon vlada nad čovjekom, dok je živ?

Jer je udata žena privezana zakonom za muža, dok on živi; a ako li je umro muž njezin, razriješena je od zakona muževljega.

Zato, dok joj je muž živ, zvat će se preljubočinica, ako pođe za drugoga muža; a ako joj umre muž, prosta je od zakona, da ne bude preljubočinica, ako pođe za drugoga muža.

Dakle, braćo moja, i vi umrijeste zakonu tijelom Kristovim, da budete drugoga, onoga, što uskrsnu od mrtvih, da plod donesemo Bogu.

Jer kad smo bili u tijelu, strasti griješne, što ih je upaljivao zakon, djelovale su u udima našim, da se donosi plod smrti.

A sad se oslobodismo od zakona, koji nas je držao, da služimo u novome duhu, a ne u starini slova.

Što ćemo dakle reći? Je li zakon grijeh? Bože sačuvaj! Nego ja grijeha nijesam poznao osim po zakonu; jer nijesam znao za požudu, da zakon nije govorio: "Ne želi!"

A grijeh uze prigodu po zapovijedi i načini u meni svaku želju; jer je grijeh bez zakona mrtav.

A ja sam živio nekad bez zakona; a kad dođe zapovijed, grijeh oživje.

A ja umrijeh; i nađe se, da mi je zapovijed bila za smrt, a trebala me je voditi k životu.

Jer grijeh uzevši prigodu po zapovijedi prevari me, i ubi me njome.

Tako je dakle zakon svet, i zapovijed sveta i pravedna i dobra.

što je dakle dobro meni zar postade smrt? Bože sačuvaj! Nego grijeh, da se pokaže grijeh, dobrom učini nu smrt, da bude grijeh odviše griješan zapovijeđu.

Jer znamo, da je zakon duhovan a ja sam tjelesan, prodan pod grijeh.

Jer ne znam, što činim, jer ne činim ono, što hoću, nego na što mrzim, ono činim.

Ako li ono činim, što neću, hvalim zakon, da je dobar.

A to ja sad više ne činim, nego grijeh, koji stanuje u meni.

Jer znam, da dobro ne živi u meni, to jest u tijelu mojemu, jer htjeti imam u sebi, ali učiniti dobro, ne nalazim.

Jer dobro, što hoću, ne činim, nego zlo, što neću, ono činim.

A kad činim ono, što neću, već ja to ne činim, nego grijeh, koji stanuje u meni.