Poslanica apostola Pavla Rimljanima
Rimljanima, glava 8
Nikakve dakle sad nema osude onima, koji su u Kristu Isusu i ne hode po tijelu.
Jer zakon Duha, koji daje život u Kristu Isusu, oslobodio me je od zakona grijeha i smrti.
Jer što je bilo zakonu nemoguće, jer je bio oslabljen zbog tijela, posla Bog Sina svojega u obličju tijela grješnoga, i zbog grijeha osudi grijeh u tijelu,
Da se pravda zakona ispuni u nama, koji ne živimo po tijelu, nego po Duhu.
Jer koji su po tijelu, tjelesno misle, a koji su po Duhu, duhovno misle.
Jer mudrost tijela smrt je, a mudrost Duha život je i mir.
Jer mudrost tijela neprijateljstvo je Bogu, jer se ne pokorava zakonu Božjemu, a niti može.
A koji su u tijelu, ne mogu ugoditi Bogu.
A vi nijeste u tijelu, nego u Duhu, ako doista Duh Božji stanuje u vama. A ako tko nema Duha Kristova, on nije njegov.
A ako je Krist u vama, tijelo je mrtvo zbog grijeha, a duh živi zbog pravde.
A ako li stanuje u vama Duh onoga, koji je uskrsnuo Isusa, onaj, koji je uskrsnuo Isusa Krista od mrtvih, oživjet će i vaša smrtna tjelesa Duhom svojim, koji stanuje u vama.
Tako dakle, braćo, nijesmo dužnici tijelu, da po tijelu živimo.
Jer ako živite po tijelu, umrijet ćete; ako li Duhom djela tjelesna umrtvite, živjet ćete.
Jer koji se god vladaju po Duhu Božjemu, oni su sinovi Božji.
Jer ne primiste duha ropstva, opet da se bojite, nego primiste Duha posinjenja, u kojem vapijemo: "Aba, Oče!"
Ovaj Duh svjedoči našemu duhu, da smo djeca Božja.
A kad smo djeca, i baštinici smo: "baštinici, a subaštinici Kristovi, jer ako s njim trpimo, da se s njim i proslavimo.
Jer mislim, da trpljenja sadašnjega vremena nijesu ništa prema slavi, koja će se objaviti na nama.
Jer čekanje stvorenja jedva čeka na objavljenje sinova Božjih.
Jer je stvorenje podvrgnuto prolaznosti, ne od svoje volje, nego zbog onoga, koji ga podvrgnu nadi,
Da će se i samo stvorenje osloboditi od ropstva raspadljivosti na slobodu slave djece Božje.
Jer znamo, da sve stvorenje uzdiše, i tuži s nama do sada.
A ne samo ono, nego i mi sami, koji imamo prvine Duha, i mi sami u sebi uzdišemo čekajući posinjenje, otkupljenje tijela svojega
Jer se nadom spasismo. A nada, koja se vidi, nije nada; jer što tko vidi, kako će se tome nadati?
Ako li se nadamo onome, što ne vidimo, čekamo sa strpljivošću.
A tako i Duh pomaže nam u našoj slabosti; jer ne znamo, za što ćemo se moliti, kao što treba, nego sun Duh moli se za nas uzdisanjem neiskazanim.
A onaj, koji ispituje srca zna, što je želja Duha, jer po volji Božjoj moli se za svete.
A znamo, da onima, koji ljube Boga, sve okreće Bog na dobro, onima, koji su pozvani po odluci.
Jer koje naprijed poznade, one i predodredi, da budu jednaki obličju Sina njegova, da on bude prvorođeni među mnogom braćom.
A koje predodredi, one i pozva; a koje pozva, one i opravda; a koje opravda, one i proslavi.
Što ćemo dakle reći na ovo? Ako je Bog za nas, tko će na nas?
Koji dakle svojega vlastitog Sina nije sačuvao, nego ga je predao za sve nas, kako dakle da nam s njim sve ne daruje!
Tko će optužiti izabrane Božje? Bog je, koji ih opravdava.
Tko će osuditi? Krist Isus, koji je umro, pa još i uskrsnuo, koji je s desne strane Bogu, koji nas i zagovara.
Tko će nas rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu? Nevolja? ili tjeskoba? ili progonstvo? ili glad? ili golotinja? ili pogibao? ili mač?
Kao što je pisano: "Zbog tebe nas ubijaju po cijeli dan; drže nas kao ovce, koje su za klanje."
Ali u svemu ovome pobjeđujemo zbog onoga, koji nas je ljubio.
Jer sam uvjeren, da ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sadašnjost, ni budućnost, ni sila,
Ni visina, ni dubina, ni drugo kakvo stvorenje ne može nas rastaviti od ljubavi Božje, koja je u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.
