Prva poslanica apostola Pavla Korinćanima

Težite za ljubavlju! Revnujte za duhovne darove, a osobito, da prorokujete!

Jer koji govori jezikom, ne govori ljudima, nego Bogu, je nitko ne razumije, a Duhom govor tajne.

A koji prorokuje, govori ljudima za popravljanje i opomenu i utjehu.

Koji govori jezike, sam sebe podiže, a koji prorokuje, crkvu Božju podiže.

A želim, da vi svi govorite jezike, a još više da prorokujete; jer je veći onaj, koji prorokuje, negoli onaj, koji govori jezike, osim ako tumači, da se crkva podiže.

A sad, braćo, ako dođem k vama jezike govoreći, što ću vam koristiti, ako vam ne govorim ni u otkrivenju, ili u znanju, ili u proročanstvu, ili u nauci"

Već je tako kod neživih stvari, koje jedan glas daju od sebe, kod svirale ili citare. Ako one različna glasa ne daju, kako će se razumjeti, što se svira na fruli ili na citri?

Jer ako truba dadne nejasan glas, tko će se spremiti na boj?

Tako i vi, ako nerazumljiva riječ reknete jezikom, kako će se razumjeti, što se govori? Jer ćete govoriti u vjetar.

Tolike su vrste jezika na savjetu, i ni jedan nije bez glasa.

Ako dakle ne znam sile glasa bit ću tuđinac onome, kojemu govorim, i onaj, koji govori, bit će meni tuđinac.

Tako i vi, jer revnujete za duhovne darove, gledajte da obilujete onima, koji su na uzdizanje crkve!

Zato, koji govori jezikom, neka se moli, da protumači.

Jer ako se jezikom molim, moj se duh moli, a um je moj bez ploda.

Što dakle? Molit ću se duhom, a molit ću se i umom; pjevat ću hvalu duhom, a pjevat ću i umom.

Inače, ako blagoslivljaš duhom, kako će onaj, koji zauzima mjesto neupućen, reći Amen na tvoju zahvalu, kad ne zna, što govoriš?

Jer ti doduše dobro zahvaljuješ, ali drugi ne napreduje.

Hvala Bogu, govorim jezicima većma od sviju vas.

Ali na sastanku crkve volim pet riječi umom svojim reći, da i druge poučim, negoli deset tisuća riječi jezikom.

Braćo, ne budite djeca umom, nego pakošću budite djeca, a razboritošću budite savršeni!

U zakonu je pisano: "Tuđim jezicima i tuđim usnama govorit ću narodu ovome, i ni tako me neće poslušati, govori Gospodin."

Dakle Su jezici za znak ne onima, koji vjeruju, nego onima, koji ne vjeruju; a proročanstvo ne onima, koji ne vjeruju, nego onima, koji vjeruju.

Ako se dakle skupi sva crkva zajedno, i svi govore jezicima, a uniđu neupućeni ili nevjernici, neće li reći, da ludujete?

A ako svi prorokuju, a uđe kakav nevjernik ili neupućen, bude pokaran od sviju i suđen od sviju.

Što će se dakle činiti, braćo? Kad se sastajete, svaki Vs ima hvalospjev, ima nauku, ima otkrivenje, ima jezik, ima tumačenje; sve neka bude za napredovanje!

Ako govori tko jezikom, po dvojica, ili najviše po trojica i po redu, a jedan neka tumači!

Ako li nema tumača, neka šuti na sastanku crkve, a sebi neka govori i Bogu!

A proroci dva ili tri neka govore, i drugi neka rasuđuju!

Ako li se otkrije što drugome, koji sjedi, prvi neka šuti!

Jer možete prorokovali svi, jedan po jedan, da se svi uče, i svi da se tješe.

I duhovi proročki pokoravaju se prorocima;

Jer Bog nije Bog nesloge, nego mira. Tako je u svima crkvama svetih.

Žene neka šute na sastancima, jer se njima ne dopušta da govore, nego da budu pokorne, kao što i zakon govori.

Ako li hoće ćemu da se nauče, kod kuće muževe svoje neka pitaju, jer je loše ženi da govori na sastanku.

Je li od vas izašla riječ Božja? ili je k vama samima došla?

Ako tko misli, da je prorok ili duhovan, neka zna: Što vam pišem, Gospodnja je zapovijed.

Ako li tko ne zna, neće biti priznat.

Dakle, braćo, nastojte da prorokujete, i ne zabranjujte govoriti jezicima!

A sve neka bude pošteno i uredno!