Prva poslanica apostola Pavla Korinćanima

I ja, kad dođoh k vama, braćo, ne dođoh s visokim govorom ili mudrošću, da vam navješćujem svjedočanstvo Božje.

Jer nijesam mislio, da znam što među vama, osim Isusa Krista, i to raspetoga.

I ja sam bio među vama u slabosti i u strahu i u mnogom drhtanju.

I govor moj i propovijedanje moje nije bilo u uvjerljivim riječima ljudske mudrosti, nego u dokazivanju Duha i sile,

Da vjera vaša ne bude u mudrosti ljudskoj, nego u sili Božjoj.

Ali mudrost govorimo među savršenima, a ne mudrost ovoga svijeta, ni knezova ovoga svijeta, koji prolaze,

Nego govorimo mudrost Božju u tajnosti skrivenu, koju predodredi Bog prije vjekova za slavu našu.

Ove ni jedan od knezova ovoga svijeta nije upoznao, jer da su je upoznali, ne bi Gospodina slave raspeli.

Nego kao što je pisano: "Što oko nije vidjelo, ni uho nije čulo, ni u srce čovječje nije unišlo, to je pripravio Bog onima, koji ga ljube";

A nama je Bog objavio Duhom svojim; jer Duh sve ispituje, i dubine Božje.

Jer tko od ljudi zna, što je u čovjeku, osim duha čovječjega koji je u njemu? Tako i u Bogu što je, nitko ne zna, osim Duha Božjega.

A mi ne primismo duha ovoga svijeta, nego Duha, koji je iz Boga, da znamo, što nam le darovano od Boga.

To i govorimo, ne riječima, što uči čovječja mudrost, nego što uči Duh, duhovno duhovnim tumačeći.

Tjelesni čovjek ne prima što je od Duha Božjega; jer mu je ludost, i ne može da razumije, jer treba da se duhovno prosuđuje.

A onaj duhovni sve prosuđuje, i njega nitko ne prosuđuje.