Prva poslanica apostola Pavla Korinćanima

Tako neka nas smatra čovjek kao sluge Kristove i upravitelje tajna Božjih.

I ovdje se od upravitelja traži, da se tko vjeran nađe.

A ja nimalo ne marim, da me sudite vi ili čovječji dan; a i sam sebe ne sudim.

Jer ničemu nijesam svijestan, no u tom nijesam opravdan; a koji mene sudi, Gospodin je.

Zato ne sudite ništa prije vremena, dok ne dođe Gospodin, koji će osvijetliti, što je u tami skriveno, i objavit će namjere srdaca; i tada će pohvala biti svakome od Boga.

A ovo, braćo, primijenih na sebe i Apola zbog vas, da se naučite od nas: ne preko onoga, što je napisano, da se ni za koga ne nadimate jedan na drugoga.

Jer tko tebe odlikuje? Što li imaš, što nijesi primio? A ako si primio, što se hvališ, kao da nijesi primio?

Već ste zasićeni, već se obogatiste, bez nas vladate kao kraljevi. O da biste kraljevali, da bismo i mi s vama kraljevali!

Jer mislim, da je Bog nas apostole najzadnje postavio, kao one, koji su na smrt osuđeni, jer smo postali asa gledanje svijetu i anđelima i ljudima.

Mi smo lude zbog Krista, a vi ste mudri u Kristu; mi slabi, a vi jaki; vi štovani, a mi prezreni.

Do ovoga časa i gladujemo, I žeđamo, i goli smo, i biju nas, i potucamo se,

I trudimo se radeći svojim rukama. Psuju nas, a mi blagoslivljamo; progone nas, a mi trpimo;

Hule na nas, a mi molimo; postadosmo kao smeće svijeta, izmet svima sve do sada.

Ne pišem ovo, da vas posramim, nego da vas opomenem kao svoju ljubljenu djecu.

Jer ako imate i deset tisuća odgojitelja u Kristu, ali nemate mnogo otaca, jer vas ja u Kristu Isusu rodih evanđeljem.

Molim vas dakle, ugledajte se na mene kao i ja na Krista.

Zato poslah k vama Timoteja, koji mi je sin ljubljeni i vjerni u Gospodinu; on će vam napomenuti putove moje u Kristu Isusu, kao što učim svuda u svakoj crkvi.

Neki se naduše, kao da ja neću doći k vama.

Jer kraljevstvo Božje nije u riječi, nego u sili.

Što hoćete, da dođem k vama sa šibom, ili s ljubavi i duhom blagosti?