Druga poslanica apostola Pavla Korinćanima

Počijemo li opet sami sebe preporučivati? ili trebamo li kao neki preporučnih poslanica na vas i i od vas?

Vi ste naša poslanica napisana u srcima našim, koju poznaju i čitaju svi ljudi;

Koji ste se pokazali, da ste poslanica Kristova od nas izrađena i napisana ne crnilom, nego Duhom Boga živoga, ne na kamenim pločama, nego na tjelesnim pločama srca.

A takvo pouzdanje imamo po Kristu u Boga.

Ne da smo sposobni od sebe pomisliti što kao od sebe, nego je naša sposobnost od Boga,

Ako li je služba smrti koja je u kamenje urezana slovima, bila u slavi, tako da sinovi Izraelovi ne mogoše pogledati na lice Mojsijevo od slave lica njegova, koja prestaje:

Kamo li neće mnogo većma služba Duha biti u slavi?

Jer ako je služba osude slava, mnogo većma izobiluje služba pravde u slavi.

Jer i nije slavno, što se je proslavilo s ove strane, zbog prevelike slave.

Jer ako je slavno, što prestaje, mnogo je većma slavno ono, što ostaje.

Imajući dakle takvu nadu s velikom smjelošću radimo;

I ne kao što je Mojsije metao pokrivalo na lice svoje, da ne bi sinovi Izraelovi gledali svršetka onome, što prestaje.

Ali otvrdnuše misli njihove; jer današnjega dana stoji isto pokrivalo neotkriveno u čitanju Staroga Zavjeta, jer u Kristu prestaje.

Nego do danas, kad se čita Mojsije, pokrivalo stoji na srcu njihovu.

A kad se obrati Gospodinu, oduzima se pokrivalo.

A Gospodin je Duh; a gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda.

A mi svi, koji otkrivenim licem i gledamo slavu Gospodnju, preobražavamo se u istu sliku iz slave u slavu, kao od Gospodnjega Duha.