Druga poslanica apostola Pavla Korinćanima

Jer znamo, da kad se ova zemaljska naša kuća ili šator rastoči, imamo zgradu od Boga, kuću nerukotvorenu, vječnu na nebesima.

Jer za tim uzdišemo, želeći obući se u svoj nebeski stan;

Samo da se nađemo obučeni, a ne goli!

Jer dok smo u ovom šatoru, uzdišemo pritisnuti, jer nećemo da se svučemo, nego da se na to obučemo, tako da život proguta, što je smrtno.

A koji nas za to pripravlja, Bog je, koji nam dade zalog Duha.

Zato se jednako uzdamo čvrsto, jer znamo, da, dok smo u tijelu, u tuđini smo, daleko od Gospodina;

Jer putujemo u vjeri, a ne u gledanju.

Ali se čvrsto uzdamo i volimo većma otići od tijela i unići Gospodinu

Zato se i trsimo, da mu se dopadnemo, ili odlazili ili ulazili.

Jer nam se svima valja javiti na sudu Kristovu, da primi svaki prema tome, kako je činio u tijelu svojemu dobro ili zlo.

Znajući dakle strah Gospodnji ljude svjetujemo, a Bogu smo poznati; a nadam se, da smo i u vašim savjestima poznati.

Jer se ne preporučujemo opet vama, nego vam dajemo prigodu, da se ponosite s nama, da imate što odgovoriti onima, koji se diče onim, što je na licu, a ne u srcu.

Jer bilo da se odviše hvalimo, zbog Boga je, bilo da smo smjerni, zbog vas je.

Jer ljubav Kristova nagoni nas, kad ovako sudimo: ako je jedan za sve umro, to su svi umrli;

I za sve je umro, da i oni, koji žive, ne žive više sebi, nego onome, koji je za njih umro i uskrsnuo.

Zato mi od sada nikoga ne poznajemo po tijelu; i ako Krista poznajemo po tijelu, ali ga sad više ne poznajemo.

Ako je dakle tko u Kristu, to je on novo stvorenje, to je staro prošlo, gle, sve je novo postalo.

Ali je sve od Boga, koji pomiri nas sa sobom po Kristu i dade nam službu pomirenja.

Jer je Bog bio, koji je u Kristu pomirio svijet sa sobom, ne računajući im prestupaka njihovih i metnuvši u nas riječ pomirenja

Za Krista smo dakle poslanici, jer Bog kao da opominje po nama. Molimo mjesto Krista: Pomirite se s Bogom!