Druga poslanica apostola Pavla Korinćanima

A kao suradnici njegovi opominjemo vas, da ne primite uzalud milosti Božje.

Jer govori: "U pravo vrijeme usliših te, i u dan spasenja pomogoh ti." Evo, sad je "pravo vrijeme"! Evo, sad je "dan spasenja"!

Ne dajmo nikakve ni u čemu smutnje, da se služba ne kudi!

Nego u svemu pokažimo se kao sluge Božje u mnogoj strpljivosti, u nevoljama, u potrebama, u tjeskobama,

U ranama, u tamnicama, u bunama, u trudovima, u nespavanju, u postu;

U čistoći, u spoznaji, u dugotrpnosti, u dobroti, u Duhu Svetom, u ljubavi iskrenoj;

U riječi istine, u sili Božjoj, s oružjem pravde zdesna i slijeva;

Slavom i sramotom, zlim i dobrim glasom; kao zavodnici i istiniti,

Kao nepoznati i poznati, kao oni, koji umiru, i evo živimo, kao kažnjeni, a ne ubijeni,

Kao žalosni, a jednako veseli, kao siromašni, a koji mnoge obogaćavaju, kao oni, koji ništa nemaju, a sve posjeduju.

Usta naša otvoriše se k vama, Korinćani, i srce se naše rasprostrani.

Vama nije tijesno u nana, ali vam je tijesno u srcima vašim.

A da isto vratite, kao djeci govorim: Rasprostranite se i vi!

Ne budite ujarmljeni s nevjernicima! Jer što ima pravednost s nepravednošću ili kakvu zajedništvo ima svjetlo s tamom?

Kako li se slaže Krist s Belijalom? Ili kakav dio ima vjernik s nevjernikom?

Kakav li sporazum ima hram Božji s idolima? Jer smo mi hram Boga živoga, kao što reče Bog: "Stanovat ću u njima, i među njima ću hodati, i bit ću im Bog, i oni će biti moj narod.

Zato iziđite između njih i odvojite se, govori Gospodin, i ne dotičite se nečista, i ja ću vas primiti.