Ponovljeni zakon (Peta knjiga Mojsijeva )

Nato se vratismo u pustinju k Crvenom moru, kao što mi je bio Gospod zapovjedio. Dugo vremena putovasmo okolo gore Seira.

Tada mi reče Gospod:

Dosta ste već dugo obilazili tu goru, obrnite se sada na sjever!

Narodu daj ovaj naputak: Sada prolazite kroz područje braće svoje, sinova Ezavovih, koji prebivaju u Seiru. Oni vas se plaše. Ali vi se dobro čuvajte,

Da ne zametnete boja s njima, jer neću vam ništa dati od zemlje njihove, ni stope, jer sam dao Ezavu u posjed goru Seir.

Kupujte od njih hranu za novce; i pitku vodu kupujte od njih za novce.

Ipak te je Gospod, Bog tvoj, blagoslivljao u svemu, što si preduzimao. On se je zauzimao za te na putovanju kroz tu veliku pustinju. Četrdeset je već godina, što je s tobom Gospod, Bog tvoj. Ništa ti nije nedostajalo.

I tako prođosmo braću svoju, sinove Ezavove, cestom Arabom pokraj Elata i Esion Gebera, onda zaokrenusmo i udarismo putem prema pustinji moapskoj.

Tada mi zapovjedi Gospod: Ne napadaj na Moapce, i ne zameći boja s njima, jer ti neću dati od zemlje njihove ništa u posjed, jer dadoh područje Ar u posjed sinovima Lotovim.

Prije su prebivali tamo Emimci, velik, mnogobrojan, visoka rasta narod kao sinovi Anakovi.

Oni su pripadali Refaimcima kao sinovi Anakovi, ali Moapci zvali su ih Emimci.

U Seiru prebivali su prije Horeji, A sinovi Ezavovi protjeraše ih i uništiše i naseliše se na njihovo mjesto, kao što učini Izrael sa zemljom, koju im dade Gospod u posjed.

A sada se dignite i prijeđite preko potoka Zereda.

Vrijeme putovanja našega od Kadeš-Barnea do prijelaza našega preko potoka Zereda potraja trideset i osam godina. Sav naraštaj ljudi za vojsku bio je međutim izumro u taboru, kao što im je bio Gospod zaprijetio zakletvom.

Ruka je Gospodnja bila naime proti njima, da ih do posljednjega čovjeka istrijebi iz tabora.

Kad svi ti ljudi za vojsku pomriješe u narodu,

Reče mi Gospod:

Ti ćeš eto kod Ara proći kroz područje moapsko,

I doći ćeš u blizinu sinova Amonovih, Ne napadaj ih i ne zameći boja s njima, jer od zemlje sinova Amonovih ne dam ti ništa u posjed, jer je dadoh sinovima Lotovim u posjed.

I za nju se misli da je zemlja Refaima. Nekad su u njoj prebivali Refaimi, kojima su Amonci dali ime Zamzumeji.

Bio je to velik, mnogobrojan, visoka rasta narod kao sinovi Anakovi. Gospod ih je bio pred njima uništio, pa oni zauzeše zemlju njihovu i naseliše se na njihovo mjesto.

Tako je bio učinio i sa sinovima Ezavovim, koji prebivaju u Seiru. Pošto je bio Horeje pred njima istrijebio, zauzeše oni zemlju njihovu i ostaše tamo na njihovu mjestu do dana današnjega.

Također Hiveje, koji su do Gaze prebivali u dvorcima, istrijebiše Kaftorimeji, koji dođoše is Kaftora i naseliše se na njihovo mjesto,

Dignite se i prijeđite preko potoka Arnona, Gle, dajem ti u rake Amoreja Sihona, kralja hešbonskoga, i zemlju njegovu. Počni osvajati i zavojšti na njega!

Od danas rasprostirem strah i trepet pred tobom kod svih naroda pod cijelim nebom. Mm samo čuju za te, zadrhtat će i prepast će se od tebe.

I pošljem poslanike iz pustinje k Sihonu, kralju hešbonskom, s mirnom ponudom:

Htio bih proći kroz tvoju zemlju. Ali ću uvijek ostati na cesti, neću skretati ni nadesno ni nalijevo.

Hranu mi prodaj za novce; i pitku vodu daj mi za novce. Ja hoću samo da prođem.

To mi dopustiše i sinovi Ezavovi, koji stanuju u Seiru, i Moapci, koji prebivaju u Aru. Moj je cilj da prijeđem preko Jordana u zemlju, koju nam hoće da dadne Gospod, Bog naš.

Ali Sihon, kralj hešbonski, ne htjede nam dopustiti prolaza, jer Gospod, Bog tvoj, bio je učinio, te otvrdnu duh njegov i srce njegovo posta uporno, da ga preda u tvoje ruke, kao što je danas.

Tada mi reče Gospod: "Eto, počeo sam ti već predavati Sihona i zemlju njegovu. Idi za tim, da zemlju njegovu uzmeš u posjed.

I kad je Sihon s cijelim svojim narodom izišao u Jahas proti nas u boj,

Dade ga Gospod, Bog nas, u ruke naše. Pobismo njega, sinove njegove i sav narod njegov.

Ujedno osvojismo sve gradove njegove i izvršismo prokletstva na svakom gradu, na muževima, ženama i djeci. Ne pustismo, da nam itko umakne.

Zadržasmo za sebe samo stoku i plijen iz gradova, što ih osvojismo.

Od Aroera na obali Arnona i od grada u dolini pa sve do Gileada nije bilo tvrda mjesta, što ga ne bismo mogli osvojiti. Sve nam to dade u ruke naše Gospod, Bog naš.

Ipak zemlju sinova Amonovih, cijelo područje na strani od Jaboka s gradovima u pogorju, nijesi dotakao, posve kako je zapovjedio Gospod, Bog naš.