Poslanica apostola Pavla Filipljanima
Filipljanima, glava 2
Ako vrijedi dakle koja opomena u Kristu, ako koja utjeha ljubavi, ako koje zajedništvo duha, ako što ljubezno i milosrdno srce,
Ispunite moju radost, da isto mislite, imajući istu ljubav, jednodušni i jednomisleni!
Ništa ne činite uz prkos ili za ispraznu slavu, nego u poniznosti neka jedan drugoga smatra većim od sebe!
Ne gledajte svaki na svoje, nego i na ono, što je drugih!
Jer ovo mišljenje treba da je u vama, kakvo je i u Kristu Isusu,
Koji kad je bio u obličju Božjemu, nije držao za otimačinu, da bude jednak Bogu,
Nego je sebe poništio uzevši obličje sluge, i postao je sličan ljudima, i vanjštinom je bio nađen kao čovjek.
1 Сам.:18:4 Псал.:22:6 Иса.:42:1 Иса.:53:3 Језек.:34:23 Дан.:9:26 Зах.:3:8 Мат.:12:18 Јован:1:14 Гал.:4:4 Ponizio je sam sebe postavši poslušan do smrti, do smrti na križu.
A zato i Bog njega povisi i darova mu ime, koje je nad svako ime,
Da se u ime Isusovo pokloni svako koljeno onih, koji su na nebu i na zemlji i pod zemljom,
I svaki jezik da prizna, da je Gospodin Isus Krist na slavu Boga Oca.
Tako, ljubljeni moji, kao što svagda slušaste, ne samo kad sam kod vas, nego i sad mnogo većma, kad nijesam kod vas, radite o spasenju svojemu sa strahom i drhtanjem!
Jer Bog je, koji čini u vama, da hoćete i izvršite, kako mu je ugodno.
Sve činite bez mrmljanja i oklijevanja,
Da budete besprijekorni i bezazleni, djeca Božja bez mane usred roda nevaljaloga i pokvare noga, u kojemu svijetlite kao zvijezde u svijetu,
Držeći se riječi života na moju slavu na dan Kristov, da, nije sam uzalud trčao, niti se uzalud trudio.
Ali ako i žrtvovan budem za žrtvu i službu vjere vaše, radujem se i veselim se sa svima vama.
Tako se i vi radujte i veselite se s menom!
A nadam se u Gospodinu Isusu, da ću skoro poslati k vama Timoteja, da se i ja ohrabrim saznavši, kako je vama.
Jer nijednoga nemam jednake misli sa sobom, koji bi se tako iskreno brinuo za vaše stvari.
Jer svi traže, što je njihovo, a ne što je Krista Isusa.
A znate, da je prokušan, da je, kao dijete ocu, služio s menom u službi evanđelja.
Njega dakle nadam se da ću poslati odmah, kako razaberem, što će biti s menom.
A uzdam se u Gospodina, da ću i sam skoro doći k vama.
A nađoh za potrebno, da pošljem k vama brata Epafrodita, suradnika i suborca svojega, kojega vi poslaste, da mi posluži u mojoj potrebi,
Jer je čeznuo za svima vama i bilo mu je žao, što ste čuli, da je bolovao.
Jer, zaista, bio je blizu smrti, ali Bog mu se je smilovao, ne samo njemu, nego i meni, da mi ne dođe žalost na žalost.
Zato ga šaljem brze, da se obradujete, kad ga opet vidite, a ja da budem manje žalostan.
Primite ga dakle u Gospodinu sa svom radošću, i takve poštujte!
Jer zbog djela Kristova došao je blizu smrti, ne marivši za svoj život, da naknadi u službi mojoj, što vas nemam.
