Poslanica apostola Pavla Filipljanima

Uostalom, braćo, moja, radujte se u Gospodinu! Da vam isto pišem, meni nije dosadno, a vama je potrebno.

Čuvajte se od pasa, čuvajte se od zlih poslenika, čuvajte se od osakačenja!

Jer mi smo obrezani, koji duhom Bogu služimo i hvalimo se u Kristu Isusu, a ne uzdamo se u tijelo,

Premda bih se i ja mogao uzdati u tijelo. Ako tko drugi misli, da se može uzdati u tijelo, ja još većma,

Koji sam obrezan osmi dan, od roda Izraelova, od plemena Benjaminova, Hebrejin od Hebreja, na zakonu farizej,

Ipak što mi je bio dobitak, sve sam to smatrao za štetu zbog Krista.

Jer sve držim za štetu prema prevažnoj spoznaji Isusa Krista, Gospodina svojega, zbog kojega sve izgubih i smatram za blato, da Krista stečem,

I da se nađem u njemu, nemajući svoje pravde, koja je od zakona, nego onu, koja je po vjeri u Krista, pravdu, koja je od Boga po vjeri,

Da spoznam njega i silu uskrsnuća njegova i zajednicu njegovih muka, da mu budem sličan u smrti,

Ne bih li kako dostigao uskrsnuće od mrtvih.

Ne kao da bih već bio postigao, ili već savršen bio; ali nastojim, ne bih li ga uhvatio, jer je i mene uhvatio Krist Isus.

Braćo, ja ne umišljam sebi, da sam uhvatio, ali jedno činim: To, što je za mnom, zaboravljam, a za onim, što je preda mnom, posežem,

Trčim k biljezi cilja, k nagradi nebeskoj, kojoj me Bog zove u Kristu Isusu.

Koji smo god dakle savršeni, mislimo ovo, i ako što drukčije mislite, i ovo će vam Bog otkriti.

Ali što dostigosmo, toga se držimo!

Ugledajte se na mene, braćo, i gledajte na one, koji tako žive, kao što nas imate za ugled!

Jer mnogi žive, za koje sam vam mnogo puta govorio, a sad i plačući govorim, kao neprijatelji križa Kristova;

Kojima je svršetak propast, kojima je Bog trbuh, i slava u sramoti njihovoj, koji zemaljski misle.

Ali naša je domovina na nebesima, odakle i Spasitelja očekujemo, Gospodina Isusa Krista,

Koji će preobraziti tijelo poniznosti naše, da bude jednako tijelu slave njegove, po sili, kojom može i sve sebi pokoriti.