Poslanica apostola Pavla Hebrejima

Jer kako zakon ima samo sjenu budućih dobara, a ne bitnu sliku stvari, to ne može nikada usavršiti one, koji pristupaju svake godine i prinose neprestano one iste žrtve;

Inače bi prestale prinositi se, kad oni, koji služe, ne bi više imali nikakve savjesti za grijehe, kad su se jednom očistili;

Nego se njima svake godine čini spomen na grijehe.

Jer krv junaca i jaraca ne može oduzeti grijeh.

Zato ulazeći u svijet govori: "žrtava i darova nijesi htio, ali si mi tijelo pripravio.

Paljenice i žrtve za grijeh nijesu ti bile ugodne,

Tada rekoh: "Evo dolazim u početku knjige pisano je za mene, da činim volju tvoju, o Bože!"

Prije rekavši: "žrtava i darova i paljenica i žrtava za grijeh nijesi htio, niti su ti bili ugodni", što se po zakonu prinose;

Tada reče: "Evo dolazim, da učinim o Bože volju tvoju." Dokida prvo, da postavi drugo.

U ovoj smo volji posvećenu prinosom tijela Isusa Krista jedanput zauvijek.

I svaki svećenik svaki dan služi i iste žrtve mnogo puta prinosi, koje nikad ne mogu oduzeti grijeha;

A on prinesavši jednu žrtvu za grijehe sjedi svagda s desne strane Bogu,

Čekajući dalje, "dok se polože neprijatelji njegovi za podnožje nogama njegovim."

Jer je jednim prinosom usavršio zauvijek one, koji bivaju posvećeni.

A svjedoči nam i Duh Sveti, jer izakako je rekao: "

"Ovo je zavjet, koji ću sklopiti s njina poslije onih dana, govori Gospodin, dat ću zakone svoje u srca njihova, i u pamet njihovu napisat ću ih;

I grijeha njihovih i bezakonja njihovih neću se više spominjati,"

A gdje je oproštenje ovih, ondje nema više prinosa za grijeh.

Imajući dakle, braćo, pouzdanje ulaziti u Svetinju nad svetinjama krvlju Isusovom,

Koji nam je otvorio pat novi i živi zavjesom, to jest, tijelom svojim,

I velikoga svećenika nad kućom Božjom:

Pristupajmo istinitim srcem u punini vjere, očišćeni u srcima od zle savjesti, i oprani po tijelu vodom čistom!

Držimo se tvrdo vjere u nadu jer je vjeran onaj, koji je obećao,

I pazimo jedan na drugoga u poticanju k ljubavi i dobrim djelima;

Ne ostavljajmo skupštine svoje, kao što neki imaju običaj, nego bodrimo jedan drugoga, i toliko većma, koliko vidite, da se približuje dan.

Jer kad mi griješimo dragovoljno, pošto smo primili poznanje istine, nema više žrtve za grijehe;

Nego strašno čekanje suda i jarost ognja, koji će pojesti protivnike.

Koliko goru, mislite, da će zaslužiti kaznu onaj, koji Sina Božjega pogazi, i krv zavjeta, kojom je bio posvećen, za nečistu drži, i Duha milosti obruži?

Jer znamo onoga, koji reče: "Moja je osveta, ja ću uzvratiti," i opet: "Gospodin će suditi narodu svojemu."

Strašno je upasti u ruke Boga živoga.

A spominjite se prijašnjih dana, u koje prosvijetljeni mnogu borbu muka podnesoste,

Sami sad postavši prizor zbog sramota i nevolja, sad postavši drugovi onima, koje stiže sudbina takva.

Jer ste i čuvstvovali sa sužnjima, i podnijeli ste s radošću otimačinu svojih dobara, znajući, da imate bolje i trajno imanje.

Ne gubite dakle pouzdanja svojega, koje ima veliku plaću!

Jer vam je strpljivost od potrebe, da ispunivši volju Božju postignete obećanje.

"Jer još malo, vrlo malo, pa će doći onaj, koji treba da dođe, i neće zakasniti.

A pravednik moj živjet će od vjere; ako li odstupi, neće mojoj duši ugoditi."

A mi, braćo, nijesmo od onih, koji odstupaju na propast, nego od onih, koji vjeruju, da spase dušu.