Poslanica apostola Pavla Hebrejima



Hebrejima, glava 12


Zato dakle i mi imajući oko sebe toliki oblak svjedoka, odbacimo svako breme i grijeh, koji je za nas prionuo, i s ustrajnošću trčimo da dobijemo na trki, koja nam je određena,

Tweet thisPost on Facebook

Gledajući na utemeljitelja i usavršitelja vjere Isusa, koji mjesto određene sebi radosti podnese križ ne mareći za sramotu, i sjede s desne strane prijestolja Božjega.


Promotrite njega, koji je takvo protivljenje protiv sebe od grješnika podnio, da se ne umorite i da ne klonu duše vaše!


Jer još se ne oprijeste do krvi boreći se protiv grijeha,

Tweet thisPost on Facebook

I zaboraviste na opomenu, koja vam govori kao sinovima: "Sine moj, ne preziri karanja Gospodinova, i nemoj klonuti duhom, kad te on pokara!


Jer koga ljubi Gospodin, onoga pokara, a bije svakoga sina, kojega prima."


Izdržite u karanju! Bog postupa s vama kao sa svojom djecom, jer gdje je sin, kojega otac ne pokara?

Tweet thisPost on Facebook

Ako li ste bez karanja, u kojemu svi dio dobiše, tada ste nezakoniti, a ne pravi sinovi.


Onda: "karali su nas tjelesni oci naši, i štovali smo ih; pa nećemo li se zar mnogo radije pokoravati Ocu duhova, da živimo?


Oni su nas karali za vrijeme od malo dana, kako im se svidjelo, a on za ono, što je spasonosno, da budemo dionici svetosti njegove.


Jer svako karanje ne čini se za čas, da pruža radost, nego žalost; ali poslije daje miran rod pravde onima, koji su njime izvježbani.


Zato ispravite oslabljene ruke i mlohava koljena;


I poravnajte staze nogama svojim, da nitko ne ohromi i ne zabludi, nego još da se iscijeli!


Težite za mirom sa svima i za posvećenjem, bez kojega nitko neće vidjeti Gospodina.


Gledajte, da tko ne ostane bez milosti Božje, da ne uzraste kakav korijen gorčine, i ne počini štete, da se mnogi ne okaljaju!


Da ne bude tko bludnik ili lakouman, kao Ezav, koji je za jedno jelo prodao prvorodstvo svoje!


Jer znate, da je i zatim, kad je htio baštiniti blagoslov, odbačen; jer za pokajanje ne nađe mjesta, ako ga je i sa suzama tražio.


Jer ne pristupiste gori, koja se može opipati, i ognju razgorjelom, i oblačini i tami, i oluji,


I zvuku trube, i glasu riječi, za koji su slušatelji molili, da im se više tako ne govori.


Jer nijesu mogli da podnesu zapovijedi: "Ako se i živinče dotakne gore, kamenovat će se."


I tako je strašno bilo ono, što se vidjelo, da Mojsije reče: "Uplašio sam se i dršćem."

Tweet thisPost on Facebook

Nego pristupiste gori Sionskoj i gradu Boga živoga, Jerusalemu nebeskome, i mnogim tisućama anđela,


I crkvi prvorođenaca, koji su napisani na nebesima, i Bogu, sucu svih, i duhovima savršenih pravednika,


I Isusu, posredniku Novoga Zavjeta, i krvi škropljenja, koja bolje govori negoli Abelova


Gledajte, da ne odbijete onoga, koji govori, jer kad oni ne utekoše, koji odbiše onoga, koji je prorokovao na zemlji, a kamoli mi, koji se odvraćamo od onoga, koji nam govori s nebesa!


Njegov glas potrese onda zemlju, a sad obeća govoreći: "Još jednom ja ću potresti ne samo zemlju, nego i nebo."


A što veli: "još jednom" pokazuje, da će se promijeniti ono, što se kao stvoreno pomiče, da ostane ono, što se ne pomiče.


Zato jer primamo kraljevstvo nepokolebljivo, dajmo hvalu i njom služimo ugodno Bogu s poštovanjem i sa strahom!

Tweet thisPost on Facebook

Jer je "Bog naš oganj, koji spaljuje."







This goes to iframe