Poslanica apostola Pavla Hebrejima

Koji je vjeran onome, koji ga postavi, kao i Mojsije u svoj kući njegovoj.

Jer je ovaj zavrijedio veću slavu od Mojsija, koliko veću od kuće ima čast onaj, koji ju je sagradio,

Jer svaku kuću gradi netko, a Bog je, koji je sve stvorio.

I Mojsije bio je doduše vjeran u svoj kući njegovoj kao sluga da posvjedoči za ono, što je trebalo da se objavi.

Ali je Krist kao Sin nad kućom svojom. Oval smo kuća mi, ako čvrsto do svršetka održimo pouzdanje i slavu nade.

Zato, kao što govori Duh Sve ti: "Danas, ako glas njegov čujete,

Neka ne otvrdnu srca vaša, kao za pobune u dan napasti u pustinji!

Gdje me iskušaše oci vaši, kušaše me, premda gledaše djela moja četrdeset godina.

Zato se rasrdih na taj rod, i rekoh: "Uvijek lutaju srcem, a ne poznaju putova mojih.

Zato se zakleh u gnjevu svojemu: "Neće ući u pokoj moj."

Gledajte, braćo, da ne bude kad u kojemu od vas zlo srce nevjerstva, da odstupi od Boga živoga;

Nego opominjite jedan drugoga svaki dan, dok se danas govori, da koji od vas ne otvrdne prijevarom grijeha.

Jer postasmo sudionici Kristovi, ako samo, kako smo počeli, pouzdanje svoje do svršetka tvrdo održimo,

Dok se govori: "Danas, ako glas njegov čujete, neka ne otvrdnu srca vaša, kao za pobune one."

A koji su to čuli, pa se pobunili? Zar ne svi oni, koji izađoše iz Egipta pod Mojsijem?

A na koje se je ljutio četrdeset godina? Nije li na one, koji sagriješiše, kojih tjelesa padoše u pustinji?

A kojima se je zakleo, da neće ući u pokoj njegov, nego onima, koji se ne pokoriše?

I vidimo, da ne mogoše ući zbog nevjerstva.