Poslanica apostola Pavla Hebrejima

Imao je doduše i prvi zavjet propise za službu Božju i za svetište zemaljsko.

Bio je naime načinjen šator, prednji, u kojemu je bio svijećnjak i stol i postavljeni kruhovi, što se zove Svetinja.

A za drugim zavjesom bio šator, koji se zove Svetinja nad svetinjama,

Koja je imala zlatni kadioni žrtvenik i kovčeg zavjeta, obložen sa svih strana zlatom, u kojemu je bila zlatna posuda s manom i štap Aronov, koji je bio procvao, i ploče zavjeta.

A povrh njega bili su kerubini slave, koji su zasjenjivali pomirilište, o ćemu ne treba sad da s govori napose.

A kad je ovo bilo tako uređeno, ulazili su svećenici svagda u prednji šator i vršili žrtvenu službu;

A u drugi je ulazio jednom u godini sam veliki svećenik, ne bez krvi, koju prinosi za svoje i za narodne grijehe neznanja.

Ovim pokazuje Duh Sveti, da se još nije otvorio put u Svetinju nad svetinjama, dok prednji šator stoji;

Taj je slika za sadašnje vrijeme, po kojoj se prinose darovi i žrtve, koje ne mogu da usavrše u savjesti onoga, koji služi;

Jer su to zapovijedi o izvanjoj čistoći, za jela i pića i različna pranja, a postavljene su do vremena popravljenja.

Ali Krist se je pojavio kao r veliki svećenik budućih dobara i ušao u veći i savršeniji šator, koji nije rukom načinjen, to jest, nije od ovoga svijeta;

Niti je s krvlju jaraca, ni junaca, nego sa svojom krvlju ušao jednoć zauvijek u Svetinju nad svetinjama i stekao vječni otkup.

Jer ako krv jaraca i junaca i pepeo junice, poškropivši njom okaljane, posvećuje na izvanju čistoću;

Koliko će više krv Krista, koji je Duhom Svetim samoga sebe prinio neokaljana Bogu, očistiti savjest našu od mrtvih djela, da služimo Bogu živomu!

I zato je Novome Zavjetu posrednik, da po smrti, koju podnese za otkup od prestupaka u prvome zavjetu, prime pozvani obećanje vječne baštine.

Jer gdje je oporuka, valja da bude i smrt onoga, koji čini oporuku.

Jer je oporuka po smrti utvrđena, a nema nikakve snage, dok je živ onaj, koji ju je načinio.

Zato i prvi zavjet nije posvećen bez krvi.

Jer kad Mojsije izgovori sve zapovijedi po zakonu svemu narodu, uze krvi junaca i jaraca s vodom i vunom crvenom i hisopom, te poškropi i knjigu i sav narod

Govoreći: "Ovo je krv zavjeta, koji s vama načini Bog."

I šator i sve posude za službu Božju jednako poškropi krvlju.

I gotovo sve se krvlju čisti po zakonu, i bez proljevanja krvi nema oproštenja.

Tako dakle treba da se slike nebeskih stvari čiste, ali same nebeske stvari boljim žrtvama od ovih.

Jer Krist ne uđe u rukotvorenu Svetinju nad svetinjama, kod je slika istinita, nego u samo nebo, da se pokaže sad pred licem Božjim za nas;

Niti da mnogo puta prinosi samoga sebe, kao što veliki svećenik ulazi u Svetinju nad svetinjama svake godine s krvlju tuđom;

Inače bi on morao mnogo puta trpjeti od postanja svijeta; a sad jednom na svršetku vjekova javi se, da svojom žrtvom satre grijeh,

Tako se i Krist jednom prinese, da oduzme grijehe mnogih; a drugi put će se javiti bez grijeha na spasenje onima, koji ga iščekuju.