Knjiga Jošuina

Kad Jošua postade starovremešan, reče mu Gospod: "Ti si star i vremešan. A velik dio zemlje ostao je još neosvojen.

Ovo je zemlja, što je još ostala: "Sve pokrajine Filisteja i sva zemlja Gešur,

Od Šihora istočno od Egipta do pokrajine ekronske na sjeveru, što pripada pokrajini Kanaanaca; pet kneževina filistejskih, naime u Gazi, Ašdodu, Aškelonu, Gitu i Ekronu, dalje Avija

Na jugu, sva zemlja Kanaanaca i Mearah Sidonaca do Afeke, do međe amorejske;

Onda zemlja Gebalijana i sav Libanon u istočnom dijelu, od Baal-Gada na podnožju Hermona do puta u Hamat.

Sve stanovnike Libanona do Misrefota, sve Sidonce ja ću sam otjerati ispred sinova Izraelovih. Samo razdijeli to Izraelu ždrijebom u baštinu, kao što sam ti zapovjedio!

Razdijeli sad dakle tu zemlju u baštinu među devet plemena i polovinu plemena Manasehova!"

S ovim su bili primili Rubenovci i Gadovci svoj dio, što im ga je bio Mojsije odredio u istočnoj zemlji jordanskoj, što im ga je bio ostavio Mojsije, sluga Gospodnji,

Od Aroera na obali Arnona i od grada u sredini doline, i svu ravnicu Medebe do Dibona,

I sve gradove amorejskoga kralja Sihona, koji je vladao u Hešbonu, do pokrajine sinova Amonovih;

Sve kraljevstvo Oga u Bašanu, koji je vladao u Aštarotu i Edreju, Og je bio još preostao od ostataka Refaima, što ih je bio Mojsije pobijedio i protjerao iz posjeda njihova.

Ali Gešureja i Maakateja ne protjeraše sinovi Izraelovi, i tako ostadoše Gešureji i Maakateji među Izraelom do današnjega dana.

Samo plemenu Levijevu ne dade baštine: žrtve ognjene Gospoda, Boga Izraelova, jesu baština njegova, kao što mu je bio obećao.

Mojsije dade plemenu sinova Rubenovih dijelove po porodicama njihovim.

Oni dobiše područje od Aroera i od grada u sredini doline i svu ravnicu kod Medebe:

Hešbon sa svim mjestima svojim, što leže na ravnici, Dibon, Bamot-Baal, Bet-Baal-Meon,

Jahaz, Kedemot, Mefaat,

Kirjatajim, Sibmu, Zeret-Šahara gori u dolini,

Bet-Peor, obronke Pisge i Bet-Ješimot,

I sve druge gradove na ravnici. Nadalje sve kraljevstvo amorejskoga kralja Sihona, koji je vladao u Hešbonu; Mojsije ga pobijedi zajedno s knezovima midjanskim, Evijem Rekemom, Surom, Hurom i Rebom, knezovima Sihonovim, koji su prebivali u zemlji.

I vračara Balaama, sina Beorova, ubiše sinovi Izraelovi mačem, pošto su bili poubijali druge mačem.

Međa sinova Rubenovih bila je Jordan s obalom, To je bila baština sinova Rubenovih po porodicama njihovim: gradovi sa selima svojim.

Onda dade Mojsije plemenu Gadovu, sinovima Gadovim, dijelove po porodicama njihovim.

Oni dobiše ovo područje: Jazer i sve gradove gileadske, polovinu zemlje sinova Amonovih do Aroera, istočno od Rabe,

I od Hešbona do Ramah-Mispe i Betonima i od Mahanaima do pokrajine debirske;

Onda u dolini: Bet-Haram, Bet-Nimra, Sukot i Safon, ostatak kraljevstva Sihona, kralja hešbonskoga; Jordan sa svojom obalom do kraja jezera Kineretskoga, na istočnoj strani Jordana.

To je baština sinova Gadovih po porodicama njihovim: "gradovi sa selima svojim.

Onda dade Mojsije polovini plemena Manasehova dijelove, i to polovina plemena sinova Manasehovih dobi po porodicama svojim

Ovo područje: proteže se ono od Mahanaima preko svega Bašana, sve kraljevstvo Oga, kralja bašanskoga, i sva sela Jairova, što su u Bašanu, šezdeset gradova.

A polovinu Gileada i Aštarot i Edrej, glavne gradove kraljevstva Ogova u Bašanu, dobiše sinovi Makira, sina Manasehova, i to polovina sinova Makirovih po porodicama njihovim.

To je, što razdijeli kao baštinu Mojsije na poljanama moapskim, s onu stranu Jordana, istočno od Jeriha.

A plemenu Levijevu ne dade Mojsije baštine. Gospod, Bog Izraelov, jest baština njihova kao što im je obećao.