Knjiga Jošuina



Jošua, glava 7


Ali sinovi Izraelovi prisvojiše sebi zakleto; jer Akan, sin Karmija, sina Zabdijeva, sina Zerahova, od plemena Judina, uze nešto sebi od zakletoga. Zato se raspali srdžba Gospodnja proti sinova Izraelovih.


Posla naime Jošua neke ljude iz Jeriha u Aj kod Bet-Avena, istočno od Betela, i zapovjedi im: "Idite gore i uhodite pokrajinu!" Ljudi otidoše gore i uhodiše Aj.

Tweet thisPost on Facebook

Kada se vratiše k Jošui, rekoše mu: "Ne treba da ide gore sav narod, samo dvije tisuće do tri tisuće ljudi neka idu da osvoje Aj! Ne muči onamo sav narod, jer je njih samo malo!"

Tweet thisPost on Facebook

Tako otide onamo od naroda jedno tri tisuće ljudi Ali budu od ljudi iz Aja natjerani u bijeg.


I ljudi iz Aja poubijaše ih jedno trideset i šest ljudi, progoniše ih od vrata gradskih do u Šebarim i potukoše ih na obronku brijega. Tada klonu srce naroda i posta kao voda.


A Jošua razdrije haljine svoje, baci se pred kovčegom Gospodnjim ničice na svoje lice sve do navečer, on sa starješinama Izraelovim, i posuše prah na glavu svoju.


Tada se pomoli Jošua: "Ah, Gospode, Bože moj, zašto prevede ovaj narod preko Jordana, da nas predaš u ruke Amorejima, da nas unište? O, da smo radije ostali s onu stranu Jordana!


Ah, Gospode, što da kažem, kad je Izrael okrenuo leđa neprijateljima svojim?

Tweet thisPost on Facebook

Kanaanci i svi stanovnici zemlje to će čuti; oni će navaliti na nas i istrijebit će ime naše sa zemlje. Što ćeš onda učiniti od velikoga imena svojega?"


Tada Gospod odgovori Jošui: "Ustani! Što ležiš na licu svojemu?

Tweet thisPost on Facebook

Izrael je sagriješio; prestupili su zabranu moju, koju sam im dao, prisvojili su sebi zakleto, po činili su krađu, poskrivali su i metnuli među svoje stvari.


Zato ne mogu više sinovi Izraelovi izdržati pred neprijateljima svojim; moraju u bijeg pred neprijateljima svojim; jer su pali u prokletstvo. Ja neću više biti među vama ako ne odstranite iz svoje sredine zakleto.


Ustani, posveti narod i objavi Posvetite se za sutra, jer tako veli Gospod, Bog Izraelov: "Zakleto je u tvojoj sredini, Izraele! Ti nećeš moći izdržati pred neprijateljima svojim, dok ne odstranite iz svoje sredine zakleto.


Zato ćete sutra rano pristupiti po plemenima svojim, i pleme, koje označi Gospod, pristupit će po porodicama svojim, i porodica, koju označi Gospod, pristupit će po domovima svojim, i dom, koji označi Gospod, pristupi će iz njega čovjek za čovjekom.


Tko se tada nađe s predmetom zakletve, neka se spali sa svim, što posjeduje, jer je prestupio zabranu Gospodnju i počinio sramotu u Izraelu!"


Kad Jošua sutradan rano dade da pristupe Izraelci po plemenima svojim, bi označeno pleme Judino.

Tweet thisPost on Facebook

Potom dade da pristupe porodice Judine, i bi označena porodica Zerahovaca. Nato dade da prijestupi porodica Zerahovaca čovjek za čovjekom, i bi označen Zabdi.

Tweet thisPost on Facebook

Potom dade da pristupi njegov dom čovjek za čovjekom, i bi označen Akan, sin Karmija, sina Zabdijeva, sina Zerahova, od plemena Judina.


Tada reče Jošua Akanu: "Moj sine, daj Gospodu, Bogu Izraelovu, čast i slavu! Priznaj mi, što si učinio; ne krij mi ništa!"


Akan odgovori Jošui: "Jest, ja sam sagriješio Gospodu, Bogu Izraelovu. Učinio sam ovo:

Tweet thisPost on Facebook

Vidio sam među plijenom lijep plašt iz Šineara, dvjesta šekela srebra i zlatan jezik, pedeset šekela težak. Polakomih se i uzeh. To je zakopano u Šatoru u zemlji i srebro ozdo."


Jošua posla poslanike tamo. Oni otrčaše u Šator, i doista bile su stvari zakopane u Šatoru i ozdo srebro.

Tweet thisPost on Facebook

Uzeše to iz Šatora, donesoše Jošui i svima sinovima Izraelovim i metnuše pred Gospoda.

Tweet thisPost on Facebook

Tada uze Jošua Akana, sina Zerahova, i srebro, plašt i zlatni jezik, njegove sinove i kćeri, njegova goveda, njegove magarce i ovce, njegov Šator i sve, što je posjedovao, i izvedoše ih u nazočnosti svega Izraela u dolinu Akor.


Tamo reče Jošua: "Jer si nas ti strovalio u nesreću, tako će tebe danas strovaliti Gospod u nesreću." Tada ga kamenovaše svi Izraelci i spališe ih, izakako su bili kamenovani.


Podigoše nad njim veliku gomilu kamenja, što se još danas može vidjeti. A Gospod se povrati od žestine gnjeva svojega. Zato se zove one mjesto sve do današnjega dana dolina Akor.







This goes to iframe