Prva poslanica apostola Ivana

Ljubljeni, sad smo djeca Božja, i još se ne pokaza, što ćemo biti, Znamo, da kad se pokaže, bit ćemo mu slični, jer ćemo ga vidjeti, kao što jest.

I svaki, koji ovu nadu ima u njega, čisti se, kao i on što je čist.

Svaki, koji čini grijeh, čini i bezakonje, jer je grijeh bezakonje.

I znate, da se on javi, da oduzme grijehe naše; i grijeha u njemu nema.

Svaki, koji u njemu ostaje, ne griješi, i svaki, koji griješi, nije ga vidio niti ga upoznao.

Dječice, nitko neka vas ne zavede! Tko pravdu čini, pravedan je, kao što je on pravedan.

Tko čini grijeh, od đavla je, jer đavao griješi od početka. Zato se javi Sin Božji, da razori djela đavolja.

Svaki, koji je rođen od Boga, ne čini grijeha, jer njegovo sjeme ostaje u njemu, i ne može griješiti, jer je rođen od Boga.

Po tom se poznaju djeca Božja i djeca đavolja: "Tko ne čini pravde, nije od Boga; isto tako, tko ne ljubi brata svojega.

Jer je ovo navještenje, koje ste čuli od početka, da ljubimo jedan drugoga.

Ne kao Kain, koji je bio od zloga i ubio brata svojega. A zašto ga je ubio? Jer su djela njegova bila zla, a brata mu pravedna,

Ne čudite se, braćo, ako svijet mrzi na vas!

Mi znamo, da smo prešli iz smrti u život, jer ljubimo braću; tko ne ljubi, ostaje u smrti.

Svaki, koji mrzi na brata svojega, ubojica je, i znate, da ni jedan ubojica nema u sebi vječnoga života.

Po tom spoznasmo ljubav Božju, što on za nas život svoj položi; tako moramo i mi položiti život za braću.

Tko, ima blago svijeta i vidi brata svojega u nevolji i zatvori srce svoje od njega; kako ljubav Božja ostaje u njemu.

Dječice, ne ljubimo riječju ni jezikom, nego djelom i istinom.

Po tom poznajemo, da smo od istine, i možemo srce svoje pred njim umiriti.

Ako nas kori srce naše, Bog je veći od srca našega. On zna sve.

Ljubljeni, ako nas srce ne kori, imamo pouzdanje u Boga,

I štogod molimo, primamo od njega, jer zapovijedi njegove držimo i činimo, što je njemu ugodno.

A ovo je zapovijed njegova, da vjerujemo u ime njegova Sina Isusa Krista i da ljubimo jedan drugoga, kao što nam je dao zapovijed.

I tko drži zapovijedi njegove, u njemu ostaje, i on u njemu; i po tom poznajemo, da ostaje u nama, po Duhu, kojega nam je dao.