Otkrivenje Isusa Krista po apostolu Ivanu

I vidjeh, i gle, Janje stajaše na gori Sionskoj i s njim sto i četrdeset i četiri tisuće, koji su imali ime njegovo i ime Oca njegova napisano na čelima svojim.

I začuh glas s neba kao glas voda mnogih i kao glas groma velikoga; i glas, što ga začuh, kao glas svirača, koji sviraju na citrama svojim.

I pjevahu kao novu pjesmu pled prijestoljem i pred četiri bića i pred starješinama; i nitko ne mogoše naučiti pjesme, osim onih sto i četrdeset i četiri tisuće, koji su otkupljeni sa zemlje.

Ovo su, koji se ne okaljaše sa ženama, jer su djevci (nevini). Ovi prate Janje, kamogod ono pođe. Ovi su otkupljeni od ljudi kao prvenci Bogu i Janjetu.

I u njihovima ustima ne nađe se laž, jer su bez mane pred prijestoljem Božjim.

I vidjeh drugoga anđela gdje leti posred neba, koji je imao da propovijeda vječno evanđelje onima, koji stanuju na zemlji, i svakome narodu i plemenu i jeziku i puku.

I govoraše velikim glasom: "Bojte se Boga i dajte mu slavu, jer dođe čas suda njegova, i poklonite se onome, koji je stvorio nebo i zemlju, more i izvore vodene."

I drugi anđeo za njim ide govoreći: "Pade, pade Babilon veliki, koji je žestokim vinom bluda svojega napajao sve narode."

I treći anđeo za njim ide govoreći glasom velikim: "Ako se tko pokloni zvijeri i slici njezinoj, i primi žig na čelo svoje ili na ruku svoju,

I on će piti od vina gnjeva Božjega, koje je nepomiješano utočeno u čašu gnjeva njegova, i bit će mučen ognjem i sumporom pred anđelima svetim i pred Janjetom.

I dim muka njihovih diže se u vijeke vjekova, i neće imati počinka dan i noć, koji se klanjaju zvijeri i slici njezinoj, i ako tko primi žig imena njezina.

Ovdje je strpljivost svetih, koji drže zapovijedi Božje i vjeru Isusovu.

I začuh glas s neba gdje mi govori: "Napiši: "Blagoslovljeni su mrtvi, koji umiru u Gospodinu! Od sada već, govori Duh, neka počinu od trudova svojih, jer ih prate djela njihova."

I vidjeh, i gle, oblak bijel, i na oblaku sjeđaše kao Sin čovječji, i imao je na glavi svojoj krunu zlatnu, i u ruci svojoj srp oštar.

I drugi anđeo izađe iz hrama vičući velikim glasom onome, što je sjedio na oblaku: "Zamahni srpom svojim i žanji, jer dođe čas, da se žanje, dozreo je plod zemlje."

I onaj, koji sjeđaše na oblaku, baci srp svoj na zemlju, i požeta bi zemlja.

I drugi anđeo izađe iz hrama, što je u nebu, i imao je i on srp oštar!

I drugi anđeo izađe iz žrtvenika, koji je imao vlast nad Ognjem, i povika velikim glasom onome, koji je imao srp oštar, govoreći: "Zamahni srpom svojim oštrim i beri grožđe od trsa zemlje, jer već sazreše jagode njegove."

I baci anđeo srp svoj oštri na zemlju, i obra trs zemlje i metnu u veliki tijesak gnjeva Božjega.

I zgažen je tijesak izvan grada, i izađe iz tijeska krv sve do uzda konjima, tisuću i šest stotina stadija,