Otkrivenje Isusa Krista po apostolu Ivanu

Iza toga vidjeh drugoga anđela gdje silazi s neba, koji je imao vlast veliku, i zemlja se rasvijetli od slave njegove.

I povika jakim glasom govoreći: "Pade, pade Babilon veliki, i postade stan đavolima, i tamnica svakome duhu nečistome, i tamnica svakoj ptici nečistoj i mrskoj; jer žestokim vinom bludnosti svoje napoji sve narode;

I kraljevi zemlje s njom su bludno griješili, i trgovci zemlje obogatili su se od sile raskoši njezinih."

I začuh glas drugi s neba, koji je govorio: "Izađite iz nje, narode moj, da ne budete dionici grijeha njezinih, i da ne primite od zala njezinih!

Jer grijehi njezini dopriješe sve do neba, i Bog se opomenu nepravda njezinih.

Platite joj, kao što i ona plati vama, i podajte joj dvojinom onoliko po djelima njezinim; u čašu, u koju je lijevala, ulijte joj dvojinom onoliko!

Koliko se slavila i naslađivala, toliko joj podajte muke i tuge, jer govori u srcu svojemu: 'Sjedim kao kraljica, i nijesam udovica, i tuge neću vidjeti.'

Zato će u jedan dan doći zla njezina: smrt, i tuga i glad, i spalit će se ognjem, jer je jak Gospodin Bog, koji joj sudi.

I plakat će i tugovati za njom kraljevi zemlje, koji s njom blud provodiše i raskošno živješe, kad vide dim požara njezina;

Izdaleka stajat će od straha pred mukama njezinim i govorit će: "Jao, jao, grade veliki Babilone, grade jaki, jer u jedan čas dođe sud tvoj!

I trgovci zemlje plakat će i jadikovati za njom, što njihovih tovara nitko više ne kupuje:

Tovara zlata i srebra, i kamenja dragoga i bisera, i finoga lana i grimiza, i svile i skerleta, i svako Ka mirisnog drveta, i svakojakih sudova od slonove kosti, i svakojakih sudova od najdragocjenijeg drveta; i mjedi i gvožđa i mramora;

I cimeta i balzama, i mirisa i pomasti i tamjana, i vina i ulja, i bijela brašna i pšenice, i velike i male marve, i konja i kola, i tjelesa i duša čovječjih.

I sve voće, koje je željela duša tvoja, ode od tebe, i sve dragocjeno i sjajno propade ti, i više ga nećeš naći.

Trgovci ovih stvari, koji se obogatiše od njih, stajat će izdaleka od straha pred mukom njezinom, plačući i tugujući,

I govoreći: "Jao, jao, grade veliki, obučeni u fini lan i grimiz i skerlet, i nakićeni zlatom i kamenjem dragim i biserom;

Jer u jedan čas propade toliko bogatstvo. I svi kormilari, i svi koji plove prema gradu, i mornari, i kojigod rade na moru, stadoše izdaleka,

I vikahu vidjevši dim požara njezina: "Tko je bio kao ovaj grad veliki?

I posuše prahom glave svoje, i vikahu plačući i tugujući: "Jao, jao, grad onaj veliki, u kojemu se obogatiše svi, koji su imali lađe na moru, od bogatstva njegova, opustošen je u jedan čas!

I uze jedan jak anđeo kamen, koji je bio velik kao mlinski kamen, i baci ga u more govoreći: "S takvom će silom biti bačen Babilon, grad onaj veliki, i neće se više naći.

I glas citraša i pjevača i svirača i trubača neće se više čuti u tebi, i nikakav umjetnik ni od koje umjetnosti neće se više naći u tebi i glas mlina neće se više čuti u tebi;

I svjetlost svjetiljke neće se više svijetliti u tebi, i glas zaručnika i zaručnice neće se više biti u tebi, jer trgovci tvoji bijahu velikaši zemlje, jer tvojim čaranjem dadoše se zaluditi svi narodi.

I u njemu je nađena krv proroka i svetih, i sviju, koji su pobijeni na zemlji."