Otkrivenje Isusa Krista po apostolu Ivanu

I vidjeh nebo novo i zemlju novu; jer prvo nebo i prva zemlja prođoše, i mora više nema.

I vidjeh grad sveti, Jerusalem novi, gdje silazi od Boga s neba, pripravljen kao zaručnica, ukrašena zaručniku svojemu.

I začuh glas veliki s prijestolja gdje govori: "Evo šatora Božjega među ljudima, i stanovat će s njima, i oni će biti narod njegov, i sam Bog bit će s njima Bog njihov.

I otrt će Bog svaku suzu od očiju njihovih, i smrti neće biti više, ni tuge, ni vike, ni boli neće biti više, jer prvo prođe."

I reče onaj, koji je sjedio na prijestolju: "Evo sve novo činim." I reče mi: "Napiši, jer su ove riječi vjerne i istinite."

Tko pobijedi, ovo će baštiniti, i bit ću mu Bog, i on će biti moj sin.

A strašljivima, i nevjernima i nečistima, i ubojicama i bludnicima, i vračarima i idolopoklonicima i svima lašcima, njima je dio u jezeru, što gori ognjem i sumporom. To je smrt druga.

I dođe jedan od sedam anđela, koji su imali sedam časa punih sedam posljednjih zala, i reče mi s menom govoreći: "Dođi, pokazat ću ti zaručnicu, ženu Janjetovu."

I odvede me u duhu na goru veliku i visoku, i pokaza mi sveti grad Jerusalem, gdje silazi s neba od Boga,

U krasoti Božjoj. I svjetlost njegova bijaše kao dragi kamen, kao kamen jaspis, što sja kao kristal.

I imao je zid velik i visok, što je imao dvanaestora vrata; i na vratima dvanaest anđela, i imena napisana, i imena dvanaest plemena sinova Izraelovih.

Od istoka vrata troja, i od sjevera vrata troja, od juga vrata troja, i od zapada vrata troja.

I zid gradski imao je dvanaest temelja, i na njima dvanaest imena dvanaest apostola Janjetovih.

I onaj, koji je govorio s menom, imao je kao mjeru zlatnu trsku, da izmjeri grad i vrata njegova i zidove njegove.

I grad na četiri ugla stoji, i dužina je njegova, kolika i širina. I izmjeri grad trskom na dvanaest tisuća stadija. Dužina i širina i visina jednaka je.

I izmjeri zid njegov na sto i četrdeset i četiri lakta, po mjeri čovječjoj, koja je anđelova.

I bila je grada zida njegova jaspis, i grad zlato čisto kao čisto staklo.

Temelji zida gradskoga bili su ukrašeni svakim dragim kamenjem: prvi temelj bijaše jaspis, drugi safir, treći kalcedon, četvrti smaragd,

Peti sardoniks, šesti sard, sedmi krizolit, osmi beril, deveti topaz, deseti krizopras, jedanaesti hijacint, dvanaesti ametist.

I dvanaest vrata dvanaest bisera, svaka vrata bijahu od jednoga bisera; i ulica gradska bijaše zlato čisto, kao staklo prozirno.

I hrama ne vidjeh u njemu, jer je njegov hram Gospod Bog Svemoćni, i Janje.

I grad ne treba sunca ni mjeseca da svijetle u njemu; jer ga je slava Božja obasjala, i svjetiljka je njegova Janje.

I hodit će narodi u svijetlu njegovu, i kraljevi zemlje donijet će slavu i čast svoju u njega.

I vrata njegova neće se zatvarati danju, jer ondje noći neće biti.

I donijet će slavu i čast naroda u njega.

I neće u njega ući ništa nečisto, i koji čini, što je gad i laž, nego samo, koji su zapisani u knjizi života Janjeta.