Knjiga Sudaca

Po smrti Jošuinoj upitaše sinovi Izraelovi Gospoda: "Tko će od nas ići prvi u boj proti Kanaanaca?"

Gospod odgovori: "Juda neka ide! Eto, dajem zemlju u njegove ruke."

Tada potaknu Juda svoje bratsko pleme Simeona: "Hajde s menom na moj dio! Borit ćemo se proti Kanaanaca. I ja ću onda ići s tobom na tvoj dio." I pođe Simeon s njim.

I digoše se sinovi Judini na put, i Gospod dade Kanaance i Perizeje u njihove ruke. Pobiše ih kod Bezeka, deset tisuća ljudi.

U Bezeku naime nađoše Adoni-Bezeka, udariše na njega i pobiše Kanaance i Perizeje,

Kad je Adoni-Bezek bježao, nagnuše oni za njim, uhvatiše ga i odsjekoše mu palce na rukama i na nogama.

Nato sinovi Judini udariše na Jerusalem, uzeše ga, pobiše ga oštricom mača i zapališe grad ognjem.

Potom izađoše sinovi Judini da se bore s Kanaancima, koji su prebivali u gori, u južnoj zemlji i u nizini.

Onda pođoše sinovi Judini proti Kanaanaca u Hebronu - Hebron se prije zvao Kirjat-Arba - i pobiše Šešaja, Ahimana i Talmaja.

Odatle otidoše na Debirane. Debir se je prije zvao Kirjat-Sefer.

Tada reče Kaleb: "Tko svlada Kirjat-Sefer i zauzme ga, dat ću mu kćer svoju Aksu za ženu."

I osvoji ga Otniel, sin Kenaza, mlađega brata Kalebova. I dade mu kćer svoju Aksu za ženu.

Kad je ona polazila, nagovori oca svojega i izmoli od njega zemlju. Ona se spusti s magarca, i kad je upita Kaleb: "Što ti je?",

Odgovori mu: "Daj mi svadbeni dar! Udao si me u južnu zemlju, pa daj mi i izvore vodene!" I dade joj Kaleb studence u visini i studence u nizini.

Sinovi Keneja, tasta Mojsijeva, izađoše iz palmova grada sa sinovima Judinim u pustinju, koja je na jugu od Arada, i nastaniše se tamo među narodom.

Tada izađe Juda sa svojim bratskim plemenom Simeonom u rat. Pobiše Kanaance, koji su prebivali u Sefatu, i izvršiše prokletstvo na gradu. Odatle se prozva grad Hormah.

Tada Juda osvoji Gazu s područjem njezinim, Aškelon s područjem njegovim i Ekron s područjem njegovim.

Gospod je bio s Judom, tako da je mogao zaposjesti goru. Stanovnike u ravnici nije mogao protjerati, jer su imali gvozdena kola.

Hebron dadoše, kao što je bio zapovjedio Mojsije, Kalebu, i on protjera odatle tri sina Anakova.

Ali Jebuseja, koji su stanovali u Jerusalemu, ne mogoše protjerati sinovi Benjaminovi. Tako ostaše Jebuseji u Jerusalemu pod sinovima Benjaminovim do danas.

I kuća Josipova izađe, i to na Betel, i Gospod je bio s njima.

Kuća Josipova dade uhoditi Betel, a grad se je prije zvao Luza.

Kad straže vidješe čovjeka gdje izlazi iz grada, rekoše mu: "Hajde pokaži nam, gdje se može unići u grad! Mi ćemo ti za to učiniti milost."

Kad im je on bio pokazao, kako se je moglo provaliti u grad, pobiše oni grad oštricom mača. A onoga čovjeka i svu obitelj njegovu pustiše da otidu.

Čovjek otide u zemlju Hiteja, sagradi tamo grad i prozva ga Luz. Tako se zove još danas.

Manaseh nije mogao protjerati stanovnika iz Bet-Šeana, Taanaka, Dora, Ibleama, Megida i njihovih sela. Tako ostaše Kanaanci mirno u onoj zemlji.

Ali čim ojačaše Izraelci, učiniše Kanaance dužnima davati robotu, ali ih ne mogoše sve protjerati iz njihova posjeda.

Ni Efraim ne protjera Kanaanaca, koji su prebivali u Gezeru. Tako ostaše Kanaanci među njima u Gezeru,

Zebulun nije mogao protjerati stanovnika iz Kitrona i Nahalola. Tako ostaše Kanaanci među njima, ali postaše dužni davati robotu.

Ašer nije mogao protjerati stanovnika iz Aka, Sidona, Ahlaba, Akziba, Helbe, Afeka i Rehoba.

Tako su Ašerovci prebivali među Kanaancima, koji ostaše u okolici, jer ih se nije izagnalo.

Naftali nije mogao protjerati stanovnika iz Bet-Šemeša i Bet-Anata. Tako je prebivao među Kanaancima, koji ostaše u okolici. Ali stanovnici iz Bet-Šemeša i Bet-Anata postaše dužni davati im robotu.

Amoreji potisnuše Danovce u goru i ne dadoše im saći u ravnicu.

Tako ostaše Amoreji u Har-Heresu, u Ajalonu i Šaalbim. Ali kad se je povećala moć kuće Josipove, postaše dužni davati robotu.

Područje Amoreja protezalo se je od gore akrabimske, od Selaha i dalje gore.