Knjiga Sudaca

Jeftaha iz Gileada bio je jak junak. Bio je sin jedne bludnice. Gilead je bio otac Jeftahin.

Kad žena Gileadova rodi njemu sinove, pa kad odrastoše sinovi te žene, otjeraše Jeftahu i rekoše mu: "Ne možeš biti baštinik u obitelji našoj, jer si sin tuđe žene."

Tada pobježe Jeftaha od braće svoje i nastani se u zemlji Tobu. Tamo se okupiše oko Jeftahe ljudi bez imovine i pođoše s njim plijeniti.

I kad se poslije nekoga vremena sinovi Amonovi zaratiše sa sinovima Izraelovim,

I sinovi Amonovi pođoše u boj proti Izraelu, otidoše starješine gileadske da dovedu Jeftahu iz zemlje Toba.

Oni zamoliše Jeftahu: "Dođi i budi nam voda! Mi hoćemo da vojujemo proti sinovima Amonovim."

A Jeftaha odgovori starješinama gileadskim: "Nijeste li me mrzili i otjerali iz kuće oca mojega? Zašto sad dolazite k meni, kad ste u nevolji?"

Starješine gileadske odgovoriše Jeftahi: "Zato sad dođosmo opet k tebi: "Ako pođeš s nama i budeš vojevao proti sinovima Amonovim, bit ćeš poglavar nama, svima građanima gileadskim."

Tada upita Jeftaha starješine gileadske: "Ako me odvedete, da se borim proti sinovima Amonovim, i ako mi ih preda Gospod, hoću li vam tada biti poglavar?"

Starješine gileadske odgovoriše Jeftahi: "Gospod je svjedok po čuvenju među nama, da ćemo tako raditi, kako si zahtijevao."

Tako otide Jeftaha sa starješinama gileadskim. Narod ga učini svojim poglavarom i vođom. Jeftaha prinese sve svoje želje Gospodu u Mispi.

Potom posla Jeftaha glasnike kralju sinova Amonovih i poruči: "Što hoćeš ti od mene, te ideš proti meni, da vojuješ sa zemljom mojom 'l"

Kralj sinova Amonovih odgovori glasnicima Jeftahovim: "Izrael je uzeo moju zemlju, kad je došao iz Egipta, od Arnona do Jaboka i do Jordana. Daj mi je sad natrag s mirom!"

Ali Jeftaha posla opet glasnike kralju sinova Amonovih,

I poruči mu: "Ovako veli Jeftaha: "Izrael nije uzeo zemlje moapske ni zemlje sinova Amonovih.

Kad su sinovi Izraelovi izašli iz Egipta i putovali preko pustinje do Crvenoga mora i onda došli u Kadeš,

Tada je poslao Izrael glasnike kralju edomskomu s molbom: "Htio bih proći kroz tvoju zemlju. Ali kralj edomski ne posluša. I kralju moapskomu poslaše, ali ni on ne htjede. Tako ostadoše sinovi Izraelovi u Kadešu,

Zaputiše tada preko pustinje, zaobiđoše zemlju edomsku i zemlju moapsku i dođoše u zemlju istočno od zemlje moapske.

Nato poslaše sinovi Izraelovi glasnike Sihonu, kralju amorejskomu, kralju hešbonskomu, i poruči mu Izrael: "Htjeli bismo proći kroz tvoju zemlju do svojega određenog mjesta.

Ali Sihon ne povjerova prolazu sinova Izraelovih kroz područje njegovo. Nego Sihon skupi sav svoj narod. Utaboriše se u Jahasu, i on se je borio proti Izraelu.

Ali Gospod, Bog Izraelov, dade Sihona sa svom vojskom njegovom u ruke sinovima Izraelovim, koji ih pobijediše. Tako zadobi Izrael svu zemlju Amoreja, koji su prebivali u onoj zemlji,

I osvoji svu zemlju amorejsku od Arnona do Jaboka i od pustinje do Jordana.

A sada, kada je Gospod, Bog Izraelov, protjerao Amoreje zbog naroda svojega Izraela, hoćeš ti da ga odagnaš?

Zar nije istina, koga bog tvoj Kemoš progna, u posjed njegov onda ti stupiš? Koga dakle Gospod, Bog naš, progna zbog nas, u posjed njegov onda mi stupimo.

Ili si ti pođem jači od kralja moapskoga Balaka, sina Siporova? Je li se on borio s Izraelom? Je li on ratovao s njima?

Kad je Izrael boravio u Hešbonu i u njegovim naseobinama, u Aroeru i u njegovim naseobinama i u svim gradovima, što leže na Arnonu, tri stotine godina, zašto ih nijeste u to vrijeme natrag osvojili?

Ja ti ne učinih ništa na žao, nego ti meni činiš krivo, kad ratuješ s menom. Gospod, sudac, danas će suditi između sinova Izraelovih i sinova Amonovih."

Ali Kralj sinova Amonovih ne posluša riječi, što mu ih poruči Jeftaha.

Tada siđe duh Gospodnji na Jeftahu, i on prođe kroz Gilead i Manaseh. Nato pođe u Mispu u Gileadu, i od Mispe u Gileadu podiže se proti sinovima Amonovim.

A Jeftaha učini Gospodu ovaj zavjet: "Ako snove Amonove predaš posve u moje ruke,

Onda ima onaj, koji mi iz vrata kuće moje dođe u susret, ako se vratim kući pobjedonosan od sinova Amonovih, pripasti Gospodu, i ja ću ga prinijeti za žrtvu paljenicu."

I tako pođe Jeftaha proti sinovima Amonovim, da se bije s njima, i Gospod mu ih posve predade u ruke.

On ih silno porazi od Aroera do u okolinu Minita, dvadeset gradova, i do Abel-Keramima. Tako su bili sinovi Amonovi poniženi pred sinovima Izraelovim.

Kad je ugleda, razdrije haljine svoje i povika: "Jao, kćeri moja! Ti me snizuješ duboko! Jest, ti si, koja me baca u nesreću. Ja sam učinio zavjet Gospodu i ne mogu ga poreći."

Ona mu reče: "Oče moj, kad si učinio zavjet Gospodu, izvrši na meni, što si zavjetovao, jer ti je dao Gospod da se osvetiš neprijateljima svojim, sinovima Amonovim."

Onda zamoli oca svojega: "Neka bi mi se dopustilo ovo: "Daj mi još dva mjeseca vremena! Htjela bih otići, na gore se popeti i sa svojim prijateljicama svoje djevojaštvo oplakati."

On joj odgovori: "Otidi!" I pusti je na dva mjeseca. I ona otide sa svojim prijateljicama, i po gorama je oplakivala svoje djevojaštvo.

A poslije dva mjeseca vrati se k ocu svojemu, i on izvrši na njoj zavjet svoj, što ga je bio učinio. Ona još nije bila spoznala čovjeka otada je običaj u Izraelu,

Da svake godine izlaze kćeri Izraelove, da plaću za kćerju Jeftahe iz Gileada, četiri dana u godini.