Knjiga Sudaca

U ono vrijeme, kad još nije bilo kralja u Izraelu, boravio je jedan Levit na kraju gore Efraimove kao stranac. On je bio sebi uzeo djevojku iz Betlehema u Judi za inoču,

Inoča njegova bila mu je nevjerna, pa otide od njega natrag u očinsku kuću svoju u Betlehem u Judi. Ona je bila tamo već četiri mjeseca,

Kad ustade muž njezin i otide za njom, da je nagovori, neka se vrati. On je imao sa sobom momka svojega i dva magarca. Kad ga ona uvede u kuću oca svojega i kad ga ugleda otac djevojčin, izađe mu veselo u susret.

Jer ga je tast njegov, otac djevojčin, nagonio, ostade tri dana kod njega. Jeli su i pili zajedno, i noćivali su tamo.

Četvrti dan, kad su bili ustali rano, i on htio da ide, reče otac djevojčin zetu svojemu: "Okrijepi se još zalogajem kruha! Onda možete putovati."

Sjedoše oni, i obojica su jeli i pili zajedno, Tada zamoli otac djevojčin muža: "Hajde još jedanput prenoći i budi veseo!"

A kad čovjek ustade da ide, navali na njega tast njegov, da još jedanput prenoći,

Kad se petoga dana diže rano ujutro da ide, zamoli opet otac djevojčin: "Ali okrijepi se najprije i čekajte, dok se nagne dan na zapad!" I tako jedoše obojica zajedno.

Kad onda ustade čovjek da ide zajedno s inočom svojom i sa slugom svojim, reče mu tast njegov, otac djevojčin: "Eto, dan se je nagnuo na zapad. Sad će večer. Prenoćite ovdje! Eto, dan je da zađe, prenoći ovdje i budi veseo! Sutra možete onda uraniti na put, i možeš se vratiti kući."

Kad su bili kod Jebusa, a dan se bio već jako nagnuo, reče sluga gospodaru svojemu: "Hajde, svratimo se u taj grad jebusejski i prenoćimo u njemu!"

A gospodar njegov reče mu: "Nećemo se svraćati u tuđ grad, koji ne pripada sinovima Izraelovim. Ići ćemo dalje do Gibee."

Još reče slugi svojemu: "Hajde brže da stignemo u koje od tih mjesta i da prenoćimo u Gibei ili u Rami!"

Tako otidoše dalje svojim putem. Sunce im zađe, kad su bili u blizini Gibee, koja je Benjaminova.

Ovamo se svratiše, da prenoće u Gibei, Kad je bio unutri i sjeo na trgu gradskom, nije bilo nikoga, koji bi ih primio u kuću svoju da prenoće.

Tada se je uveče vraćao jedan starac s posla svojega u polju. Čovjek je bio iz gore Efraimove i boravio kao stranac u Gibei, dok su stanovnici mjesta bili sinovi Benjaminovi.

I on podiže oči i ugleda na trgu gradskom putnika. Kad ga upita starac: "Kamo ideš i odakle dolaziš?"

Odgovori mu on: "Mi smo na putu od Betlehema u Judi u nutrinu gore Efraimove. Odanle sam ja. Putovao sam u Betlehem u Judi, a sada idem kući Gospodnjoj. Ali nitko me ne prima u kuću svoju.

Mi imamo slame i hrane za magarce svoje i kruha i vina za se, za sluškinju tvoju i za momka, koji pripada nama, slugama tvojim. Imamo svega dosta.

Tada reče starac: "Ti si meni dobro došao. Moja će biti briga, ako ti što bude manjkalo. Nikako ne smiješ prenoćiti na trgu."

Uvede ga tada u svoju kuću i nahrani magarce. Kad sebi opraše noge, jedoše i piše.

Dok su se veselili, ljudi iz grada, zločinci, opkoliše kuću, stadoše lupati na vrata i zatražiše od starca, gospodara kuće: "Izvedi čovjeka, koji ti se je svratio! Hoćemo da se pomiješamo s njim."

Čovjek, gospodar kuće, izađe k njima van i reče im: "Ali nemojte, braćo moja! Ne činite zla! Kad je čovjek ušao u moju kuću, ne smijete učiniti takvu sramotu.

Izvest ću vam kćer svoju, djevojku, i inoču njegovu. Njima možete silu nanijeti i činiti s njima što vam je volja! Ali na tom čovjeku ne smijete počiniti takvu sramotu."

A kad ga ljudi ne htjedoše poslušati, uze čovjek inoču njegovu i izvede je k njima na ulicu. Oni je zlorabiše i cijelu noć do zore činili su s njom svoje nevaljaštine. Pustiše je istom u zoru.

U zoru dođe žena i pade pred kućnim vratima čovjeka, kod kojega je stanovao gospodar njezin, i ostade tu ležeći, dok se ne svanu.

Kad je gospodar njezin ujutro ustao, kućna vrata otvorio i izašao da ide dalje, ležala je žena, inoča njegova, pred kućnim vratima s rukama na pragu.

On joj reče: "Ustani! Poći ćemo!": "Ali ne dobi odgovora. Tada je metnu na magarca, i čovjek ustade i otide u mjesto svoje.

Kad je došao kući, uze nož, prihvati inoču svoju, isječe je član po član na dvanaest komada i razasla ih u sve krajeve Izraelove.

Svaki, koji to vidje, povika: "Tako što od izlaska sinova Izraelovih iz Egipta do danas nije se još nikada dogodilo i nikada se nije doživjelo. Promislite o tom, stvorite odluku i radite!"