Knjiga o Ruti

Noema je imala rođaka od strane svojega muža, čovjeka vrlo bogata iz porodice Elimelekove, po imenu Boaza.

I jednoga dana reče Moapka Ruta Noemi: "Rado bih izašla u polje i ako mi se dopusti, pabirčila bih klasje." Ona odgovori: "Idi, draga kćeri!

I ona otide, i pabirčila je u polju za žeteocima. Dogodi se, te dođe na njivu Boazovu, koji je bio od porodice Elimelekove.

Tada upita Boaz slugu, koji je nadzirao žeteoce: "Čija je ovo djevojka?"

Sluga, koji je nadzirao žeteoce, reče: "što je Moapka djevojka, koja je s Noemom došla iz zemlje moapske.

Molila je: "Rado bih pabirčila i kupila klasje između snopova za žeteocima. I došla je i od ranoga jutra do sada bila je na nogama, i jedva da je samo malo otpočinula."

Tada Boaz reče Ruti: "Slušaj, kćeri moja, nemoj ići na njivu koga drugoga da pabirčiš! Ne odlazi odavde, nego se drži mojih djevojaka!

Pazi na kojoj njivi one žanju, pa idi za njima! Ja sam slugama zapovjedio, da te ne diraju. Kad ožedniš, idi k sudovima i pij, što su sluge donijele!"

Tada ona pade ničice, pokloni se sve do zemlje i reče mu: "Kako to, da si mi tako milostiv i da si tako prijazan prema meni, makar da sam tuđinka?"

Boaz joj odgovori: "Čuo sam ja sve, Što si učinila svekrvi svojoj iza smrti muža svojega. Oca, mater i zavičaj ostavila si, pa si došla k narodu, kojega nijesi znala prije.

Gospod neka ti plati za djelo tvoje! Potpuna plaća neka ti bude od Gospoda, Boga Izraelova, kad si došla, da se pod krila njegova skloniš!"

Ona odgovori: "Nađoh milost u očima tvojim, gospodaru, jer si me utješio i prijazno progovorio sluškinji svojoj, ako i nijesam kao jedna od tvojih sluškinja."

Kad je bilo vrijeme jesti, reče joj Boaz: "Dođi i jedi kruha s nama i umoči zalogaj svoj u ocat!" I ona sjede pokraj žetelaca, i on stavi pred nju toliko prženih zrna, da se je mogla nasititi, i još joj preteče.

Kad je onda ustala, da pabirči dalje, zapovjedi Boaz slugama svojim: "Ona smije pabirčiti i među snopovima. Nemojte je Pri tom dirati!

Nego još od svojih rukoveti navlaš ispuštajte i ostavljajte joj neka kupi! Ne korite je!"

Tako je ona pabirčila na njivi sve do večera, i kad je onda izmlatila, što je bila napabirčila, bilo je gotovo efa ječma.

Ona to uze na se i otide u grad. Kad svekrva njezina vidje, koliko je napabirčila, i kad ona još izvadi i dade joj, što joj je preteklo, pošto se nasitila,

Reče joj svekrva: "Gdje si to pabirčila danas? Gdje si bila na radu? Neka je blagoslovljen, koji ti je bio tako dobar! I ona pripovjedi svekrvi svojoj, kod koga je radila danas, i reče: "Čovjek, kod kojega sam danas radila, zove se Boaz."

Noema reče svojoj snahi: "Neka je blagoslovljen od Gospoda on, koji svoje dobrote ne uskraćuje ni živima ni mrtvima" I reče joj Noema: Taj nam je čovjek u rodu. On je jedan od onih, koji su nam otkup dužni."

I Moapka Ruta pripovijedala je dalje: "Još mi je rekao: "Drži se mojih ljudi, dok ne budu gotovi s mojom cijelom žetvom!

Noema reče svojoj snahi Ruti, "Dobro, draga kćeri, idi s njegovim djevojkama! Onda te na drugoj njivi ne mogu dirati."

I tako se je ona kod pabirčenja držala djevojaka Boazovih, dokle se nije svršila žetva ječmena i žetva pšenična. Onda je živjela u kući kod svekrve svoje.