Prva knjiga Samuelova

Saul je kraljevao jednu godinu otkad postade kralj, i kad je dvije godine vladao nad Izraelom,

Saul izabra sebi tri tisuće ljudi između sinova Izraelovih: dvije tisuće ostadoše kod Saula u Mikmašu i u gori Betelskoj, a jedna je tisuća bila pod Jonatanom kod Gibee u Benjaminu. Ostali narod raspusti, svakoga k svojoj kući.

Jonatan sruši stup filistejski, što je stajao u Gebi. Čuše za to Filisteji. A Saul dade po svoj zemlji trubiti u trube i oglasiti: "Hebreji neka čuju!"

Sav Izrael doču vijest: "Saul sruši stup filistejski, i sav Izrael omrznu stoga Filistejima." Tako se podiže narod, da ide za Saulom u Gilgalu.

A Filisteji se skupiše da vojuju proti Izraelu: trideset tisuća bojnih kola i šest tisuća ratnika na kolima, pješaka nebrojeno kao pijeska na obali morskoj. Oni izađoše i utaboriše se kod Mikmaša istočno od Bet-Avena.

Kad Izraelci vidješe, da su pali u loš položaj i da je narod tvrdo pritisnut, skriše se u špilje, jame, kamenjake, grobove i jame.

Bježali su i preko gazova Jordana u zemlju Gad i Gilead. Saul je boravio još uvijek u Gilgali. Narod je bržebolje pošao tamo k njemu.

On počeka sedam dana do roka, što ga je bio odredio Samuel. Ali Samuel ne dođe u Gilgalu. Kad se narod stade razilaziti od njega,

Zapovjedi Saul: "Donesite mi žrtvu paljenicu i žrtve mirotvorne!", i prinese žrtvu paljenicu.

Jedva je prinio žrtvu paljenicu, kad se pojavi Samuel. Saul mu izađe u susret, da ga pozdravi.

A Samuel upita: "Što si učinio?" Saul odgovori: "Jer vidjeh, da se ljudi razilaze od mene, a ti ne dođe u određeno vrijeme, i Filisteji se skupili u Mikmašu.

Pomislih: Sad će Filisteji izaći proti meni u Gilgalu, a ja još ne umilostivih Gospoda. Tako se usudih i prinesoh žrtvu paljenicu."

Tada reče Samuel Saulu: "Ludo si radio, što nijesi držao zapovijedi Gospoda, Boga svojega, koju ti je dao. Tada bi Gospod potvrdio kraljevstvo tvoje zauvijek.

A ovako kraljevstvo tvoje neće se održati. Gospod je potražio sebi čovjeka po srcu svojemu. Njega je Gospod odredio za kneza nad narodom svojim, jer nijesi držao, što ti je zapovjedio Gospod."

Tada se diže Samuel i otide iz Gilgale u Gibei u Benjaminu. Saul izbroji ljude, što su još bili kod njega: otprilike šest stotina ljudi.

Saul je sa svojim sinom Jonatanom i s ljudima, što su bili uz njih, boravio u Gibei u Benjaminu, a Filisteji su se bili utaborili u Mikmašu.

Tada izađe iz tabora filistejskoga četa, što plijeni, u tri odjeljka: jedan odjeljak udari putem od Ofre u zemlju Šual;

Drugi odjeljak udari putem u Bet-Horon, treći udari putem k međi, koja preko doline seboimske gleda u pustinju.

Tada nije bilo kovača u cijeloj zemlji izraelskoj; jer su Filisteji mislili: "Inače bi mogli Hebreji sebi praviti mačeve i koplja."

Zato su morali svi Izraelci silaziti k Filistejima, ako bi tko htio dati sebi skovati raonik, motiku, sjekiru ili ostan za volove,

Ili ako bi oštrice raonika, motika, sjekira otupili i trebalo načiniti ostane za volove.

Zato, kad buknu rat, nije bilo ni mača ni koplja u ruci cijele vojske, što je bila sa Saulom i Jonatanom. Samo ih je bilo u Saula i u njegova sina Jonatana.