Prva knjiga Samuelova

A David pobježe iz proročke kuće u Rami i vrati se kući. On reče Jonatanu: "Sto sam počinio? U čemu su moja zlodjela i moj prekršaj proti tvojemu ocu, da me hoće ubiti?"

On mu reče: "Sačuvaj Bože! Nećeš ti umrijeti. Eto, otac moj ne čini ništa, ni važno ni ne važno, a da meni ne kaže. Zašto bi mi to tajio moj otac? Nema ništa u tom."

Ali mu David opet ustvrdi: "Otac tvoj zna veoma dobro, da me ti voliš. Zato reče sebi: To ne treba doznati Jonatan, da se ne ožalosti. Ali tako živ bio Gospod i ti, između mene i smrti samo je jedan korak!"

Jonatan odgovori Davidu: "Ako što zaželiš, ja ću ti učiniti."

I David predloži Jonatanu ovo: "Znaš, sutra je mlađak mjesec. Tada moram da sjedim s kraljem za stolom. Ali pusti me da idem: Skrit ću se u polju do trećega večera.

Opazi li otac tvoj da me nema, ti mu reci: David me je zamolio, da može otići u svoj očinski grad Betlehem. Tamo je naime godišnja žrtva za svu obitelj njegovu.

Ako kaže: "Dobro, onda je miran sluga tvoj. Ako li se razgnjevi, onda znaj, da je nesreća u njega zaključena stvar.

Iskaži dakle milost slugi svojemu, kad si vjeru Gospodnju uhvatio sa slugom svojim, ako je kakva krivnja na meni, ubij me ti, ali me ne izručuj ocu svojemu!"

A Jonatan odgovori: "Bože sačuvaj! Ako doznam, da je otac moj naumio da na te svali nesreću, ja ću to tebi bez sumnje dojaviti."

David reče Jonatanu: "Tko će mi dojaviti, ako ti je otac tvoj odgovorio što zlo za mene?"

A Jonatan reče Davidu: "Hajde, izađimo u polje!" Kad su obojica bila izašla u polje,

Reče Jonatan Davidu: "Gospode, Bože Izraelov! Kad sutra u ovo doba ili preksutra saznam od oca svojega, da je dobro po Davida, i ako tada ne pošljem k tebi i ne javim ti,

Neka Gospod za to kazni Jonatana! Ako li otac moj bude naumio da na te svali nesreću, ja ću i to javiti i opravit ću te. Otići ćeš s mirom, Gospod će biti s tobom, kao što je bio s ocem mojim.

Ako ja onda još budem živ, iskaži mi milosrđe Gospodnje! A budem li već mrtav,

Ne uskrati nikada kući mojoj naklonost svoju, ni onda, kad Gospod istrijebi sve kolike neprijatelje Davidove sa zemlje.

Neka onda imadne Jonatan savez s kućom Davidovom, a Gospod neka se osveti neprijateljima Davidovim!"

Tada se zakle Jonatan još jedanput Davidu ljubavlju svojom k njemu; jer mu je on bio odan srdačnom ljubavi.

Potom reče Jonatan: "Sutra je mlađak mjesec. Opazit će se, da tebe nema, jer tvoje će mjesto ostati prazno.

A preksutra istom opazit će se, da te nema. Tada pođi na mjesto, gdje si se skrio na dan onoga udara, i sjedi tamo kod kamena!

Ja ću odapeti tri strijele u njegovu blizinu, kao da gađam biljegu.

Tada ću poslati momka rekavši: "Idi, traži strijele! Viknem li onda momku: "Strijele leže za tobom ovamo bliže, digni ih! Tada dođi, jer nijesi u opasnosti, i nema ništa, tako živ bio Gospod!

Ali viknem li momku: Strijele leže pred tobom tamo dalje - tada idi, jer te šalje Gospod.

Za ovo, što mi, ja i ti, rekosmo među se, Gospod je svjedok između mene i tebe dovijeka."

Nato se David skrije u polju. Kad dođe mlađak mjesec, sjede kralj za gozbu.

Kralj sjede na svoje obično mjesto, na mjesto uza zid. Jonatan je bio uzeo naprema mjesto, Abner je sjedio uz Saula, a Davidovo mjesto ostalo je prazno.

A kad drugi dan iza mjeseca mlađaka ostade opet prazno mjesto Davidovo, upita Saul svojega sina Jonatana: "Zašto sin Jesejev ne dođe na objed ni jučer ni danas?"

Jonatan odgovori Saulu: "David je od mene izmolio sebi dopust u Betlehem.

Rekao je: "Pusti me, jer imamo obiteljsku žrtvu u gradu. Pozvao me je brat moj. Ako mi eto hoćeš iskazati dobru uslugu, pusti me da otidem i da posjetim braću svoju! Zato nije došao na kraljev objed."

Tada se razgnjevi Saul na Jonatana i reče mu: "Ti izrode i nepokorni čovječe! Znam dobro, da letiš za sinom Jesejevim na porugu i sramotu svoju i matere svoje.

Jer dokle živi na zemlji sin Jesejev, nećeš se utvrditi ni ti ni kraljevstvo tvoje. Odmah pošlji tamo i dovedi ga k meni; jer je on dijete smrti!"

A Jonatan odgovori ocu svojemu Saulu: "Zašto da on ima umrijeti? Što je skrivio?"

Tada Saul zavitla koplje na njega, da ga probode. I upozna Jonatan, da je otac njegov naumio ubiti Davida.

Sav gnjevan ustade Jonatan od stola. Drugi dan mjeseca mlađaka nije on jeo ništa; jer je tugovao za Davidom, kad ga je bio otac njegov izgrdio.

Ujutro izađe Jonatan u polje, kako je bio ugovorio s Davidom. Pratio ga je jedan mlad sluga.

On reče slugi svojemu: "Trči i nađi strijele, što ih puštam!" Dok je momče otrčalo, ispusti on strijele preko njega.

Kad momče dođe na mjesto, gdje su ležale strijele, što ih je bio odapeo Jonatan, viknu Jonatan za momkom: "Strijele leže pred tobom tamo dalje!"

Još viknu Jonatan za momkom: "Brze, pohiti! Ne što!" Sluga Jonatanov podiže strijele i donese ih gospodaru svojemu.

Sluga nije znao ništa, samo Jonatan i David znali su što je.

Jonatan predade oružje svoje slugi, koji je bio s njim, i reče mu: "Idi, odnesi to u grad!"

Kad je bio sluga otišao, diže se David u pozadini, baci se ničice na zemlju na lice i pokloni se tri puta. Potom se poljubiše, i plakali su, privijeni jedan uz drugoga; osobito je David plakao vrlo gorko.

Tada Jonatan reče Davidu: "Idi u miru! Što smo obojica prisegli u ime Gospodnje, za to je Gospod svjedok između mene i tebe, između mojih i tvojih potomaka dovijeka!"

Nato ustade David i otide, a Jonatan se vrati u grad.