Prva knjiga Samuelova

Javiše Davidu: Filisteji opsjedaju Keilu i haraju gumna."

David upita Gospoda: Trebam li ići i udariti na te Filisteje?" Gospod odgovori Davidu: "Idi, pobij Filisteje i izbavi Keilu!"

A ljudi Davidovi rekoše njemu: "Evo, nas je ovdje u Judi već velik strah, pa kako da još idemo u Keilu proti vojsci filistejskoj?"

David upita Gospoda još jedanput, i Gospod mu odgovori: "Ustani i idi u Keilu, jer ću predati Filisteje u tvoju ruku!"

Nato otide David sa svojim ljudima u Keilu, udari na Filisteje, otjera im stoku i pobi ih ljuto. Tako izbavi David stanovnike u Keili.

Kad Abiatar, sin Ahimelekov, pobježe k Davidu u Keilu, bio je sa sobom donio oplećak.

Kad javiše Saulu, da je David otišao u Keilu, pomisli Saul: "Bog mi ga je izručio u ruke; jer je sam zatvorio otišavši u grad, koji ima vrata i prijevornice."

Stoga Saul podiže sav narod na vojsku, da ide na Keilu i zatvori Davida i ljude njegove.

Kad David doznade, da mu Saul kuje zlo, zamoli svećenika Abiatara: "Donesi oplećak ovamo!"

Tada reče David: "Gospode, Bože Izraelov! Doznao je sluga tvoj, da Saul namjerava poći u Keilu, da uništi grad radi mene.

Hoće li me stanovnici Keile izručiti njemu? Hoće li doći Saul, kao što je čuo sluga tvoj? Gospode, Bože Izraelov, objavi to slugi svojemu!" Gospod odgovori: "Doći će."

David zapita dalje: "Hoće li stanovnici Keile mene i moje ljude izručiti Saulu?" Gospod odgovori: "Oni će vas izručiti."

Tada se David podiže sa svojim ljudima, oko šest stotina ljudi. Oni ostaviše Keilu i četovaše ovamo i tamo. Kad Saulu javiše, da je David umakao iz Keile, tada on ne htjede da ide.

David se je zadržavao u pustinji na gorskim visinama, osobito je boravio na gori u pustinji Zifu. Saul ga je čitavo vrijeme tražio, ali ne dade Bog da on pane u njegove ruke.

Znao je David, da je Saul bio izašao, da mu radi o glavi. Dok se je David nalazio u šumi u pustinji Zifu,

Podiže se Saulov sin Jonatan, ode k Davidu u šumu i ohrabri ga u Bogu

Rekavši mu: "Ne boj se, jer te neće pogoditi ruka mojega oca Saula, nego ćeš ti postati kralj nad Izraelom, a ja ću biti drugi za tobom. I moj otac Saul zna to."

Tada sklopiše obadvojica savez pred Gospodom. David osta u šumi, a Jonatan se vrati kući.

Jednoga dana dođoše Zifeji k Saulu u Gibeu i javiše: "David se krije kod nas na gorskim visinama kod šumi, na brdu Hakili, što leži južno od pustinje.

Pa dođi, kralju, kad ti bude volja i naše će onda biti, da ga predamo u ruke kralju."

Saul odgovori: "Gospod neka vas blagoslovi, što me požaliste!

Idite sada, pripazite još točnije i brižno istražite mjesto njegova boravka! Tko ga je ondje vidio? Jer mi rekoše, da je vrlo lukav.

Istražite točno sva skrovišta, u kojima se krije! Onda mi se svakako vratite! Ja ću tada poći s vama, i ako još bude u zemlji, pronaći ću ga među svima tisućama Judinim."

Tada ustadoše i otidoše u Zif prije Saula. David se je nalazio tada sa svojim ljudima u pustinji Maonu, u ravnici južno od pustinje.

I Saul izađe sa svojim ljudima da ga traži. Čim to javiše Davidu, otide on u Selu, što leži u pustinji Maonu. Kad to saznade Saul, otide za Davidom u pustinju Maon.

Saul je išao jednom stranom planine, David sa svojim ljudima drugom stranom. David je htio da umakne Saulu, a Saul je sa svojim ljudima bio upravo spreman da opkoli Davida i njegove ljude i da ih pohvata.

Tada stiže glasnik Saulu i javi: "Dođi brže! Filisteji navališe na zemlju."

Nato Saul oduštade od proganjanja Davida i ode proti Filistejima. Zato se prozva ono mjesto "Hridina rastave".