Prva knjiga Samuelova

Zifeji dođoše k Saulu u Gibei i javiše: "David se krije u brdu Hakili na kraju pustinje."

Tada Saul zaputi i siđe u pustinju Zif s tri tisuće izabranih Izraelaca, da traži Davida u pustinji Zif.

Saul se utabori u brdu Hakili; što leži na kraju pustinje na putu, a David je bio u pustinji. Kad opazi, da Saul ide za njim u pustinju,

Posla David uhode i doznade, da je Saul već tu.

Tada se podiže David i stiže na mjesto, gdje se je utaborio Saul. David je mogao vidjeti mjesto, na kojem je ležao Saul sa svojim vojskovođom Abnerom, sinom Nerovim. Saul je naime ležao u gradbi od kola, a vojska je taborila naokolo oko njega.

Tada se obrati David Hitejinu Ahimeleku i Abišaju, sinu Serujinu, bratu Joabovu, i upita: "Tko će sići s menom k Saulu u tabor?" Abišaj odgovori: "Ja ću sići s tobom,"

Tako se David i Abišaj došuljaše noću k ljudima. Saul je ležao i spavao u gradbi od kola. Koplje mu pokraj glave zabodeno u zemlju. Abner i vojska ležali su naokolo oko njega.

Abišaj reče Davidu "Danas ti dade Bog neprijatelja tvojega u ruke. Zato sada da ga pribodem kopljem njegovim za zemlju jednim jedinim udarom. Ne trebam drugi."

A David reče Abišaju: "Ne ubijaj ga, jer tko bi bio podigao ruku na pomazanika Gospodnjega, a da bi ostao nekažnjen?"

"Tako živ bio Gospod", nastavi David, "ili će ga Gospod ubiti, ili će doći dan njegov, kad mora umrijeti, ili će izaći u rat i poginuti.

Ali neka me sačuva Gospod od toga, da dignem ruku na pomazanika Gospodnjega! Uzmi dakle koplje pokraj njegove glave i čašu za vodu! Onda hajdemo!"

David ode onda na drugu stranu i stade u nekoj udaljenosti navrh brda, tako da je među njima bio velik prostor.

I povika David vojsci i Abneru, sinu Nerovu, ovako: "što se ne odazivaš, Abnere?" Abner reče: "Tko si, da buniš kralja?"

David reče Abneru: "Ti si ipak junak. Nitko ti nije u Izraelu jednak. Zašto ne paziš na gospodara svojega, kralja? Netko se je ušuljao, da ubije kralja, gospodara tvojega.

Nije ti na čast, što si učinio. Tako živ bio Gospod, zaslužili ste smrt, jer nijeste pazili na gospodara svojega, pomazanika Gospodnjega. Eto, gledaj, gdje je koplje kraljevo i časa za vodu pokraj njegove glave!"

Tada poznade Saul glas Davidov i povika: "Je li to tvoj glas, sine moj Davide?" David reče: "Jest, gospodaru i kralju moj!"

On nastavi: "Zašto progoni gospodar moj slugu svojega? Što sam učinio? Koja je krivnja u ruci mojoj?

Kad bi ipak gospodar i kralj moj sad poslušao riječi sluge svojega! Ako te Gospod draži na mene, pa neka dobije žrtvu! Ako li su ljudi, neka su prokleti pred Gospodom, jer me sad izgone, da mi ne bude dijela na posjedu Gospodnjem, a kažu: "Idi, služi drugim bogovima!

Ne! Moja krv neka padne na zemlju daleko od lica Gospodnjega; jer kralj Izraelov ide u lov za buhom jednom, kao kad se na gorama lovi jarebica."

Saul odgovori: "Krivo sam činio. Vrati se natrag, sine moj Davide, jer ti neću više nikada zlo činiti; jer moj život bio je danas dragocjen u očima tvojim. Eto, ludo sam radio i ogriješio sam se teško."

David reče na to: "Ovdje je koplje kraljevo. Neka dođe ovamo koji od sluga i neka ga uzme!

Gospod plaća svakome njegovu pravdu i vjernost. Gospod te je danas predao u ruke moje. Ali ja ne htjedoh staviti ruku svoju na pomazanika Gospodnjega.

Evo, kako je danas bio tvoj život dragocjen u očima mojim, tako neka bude moj život dragocjen u očima Gospodnjim! Neka me izbavi iz svake nevolje!"

Tada povika Saul Davidu: "Da si blagoslovljen, moj sine Davide! Ti ćeš to izvesti i uspjeh imati." Nato otide David svojim putem, a Saul se vrati kući natrag.