Knjiga Postanka

Sva je zemlja imala jedan jezik i riječi iste.

Ali kako su se ljudi selili s istoka, naiđu na jednu dolinu u zemlji Šinearu, i tu se nastane.

Jedan drugome reče: "Hajdemo praviti opeke te ih peći da otvrdnu!" Opeke im bile mjesto kamena, a paklina im služila za žbuku.

Onda rekoše: "Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj zemlji!"

Jahve se spusti da vidi grad i toranj što su ga gradili sinovi čovječji.

Jahve reče: "Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek početak njihovih nastojanja. Sad im ništa neće biti neostvarivo što god naume izvesti.

Hajde da siđemo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumije."

Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Jahve pobrkao govor svima u onom kraju i odande ih je Jahve raspršio po svoj zemlji.

Ovo su potomci Šemovi: Kad je Šemu bilo sto godina - dvije godine poslije Potopa - rodi mu se Arpakšad.

Po rođenju Arpakšadovu Šem je živio petsto godina, te mu se rodilo još sinova i kćeri.

Kad je Arpakšadu bilo trideset i pet godina, rodi mu se Šelah.

Po rođenju Šelahovu Arpakšad je živio četiri stotine i tri godine, te mu se rodilo još sinova i kćeri.

Kad je Šelahu bilo trideset godina, rodi mu se Eber.

Po rođenju Eberovu Šelah je živio četiri stotine i tri godine, te mu se rodilo još sinova i kćeri.

Kad su Eberu bile trideset i četiri godine, rodi mu se Peleg.

Po rođenju Pelegovu Eber je živio četiri stotine i trideset godina, te mu se rodilo još sinova i kćeri.

Kad je Pelegu bilo trideset godina, rodi mu se Reu.

Po rođenju Reuovu Peleg je živio dvjesta i devet godina, te mu se rodilo još sinova i kćeri.

Kad su Reuu bile trideset i dvije godine, rodi mu se Serug.

Po rođenju Serugovu Reu je živio dvjesta i sedam godina, te mu se rodilo još sinova i kćeri.

Kad je Serugu bilo trideset godina, rodi mu se Nahor.

Po rođenju Nahorovu Serug je živio dvjesta godina, te mu se rodilo još sinova i kćeri.

Kad je Nahoru bilo dvadeset i devet godina, rodi mu se Terah.

Po rođenju Terahovu Nahor je živio sto i devetnaest godina, te mu se rodilo još sinova i kćeri.

Kad je Terahu bilo sedamdeset godina, rode mu se: Abram, Nahor i Haran.

Ovo je povijest Terahova. Terahu se rodio Abram, Nahor i Haran; a Haranu se rodio Lot.

Haran umrije za života svoga oca Teraha, u svome rodnom kraju, u Uru Kaldejskom.

Abram se i Nahor ožene. Abramovoj ženi bijaše ime Saraja, a Nahorovoj Milka; ova je bila kći Harana, oca Milke i Jiske.

Saraja bijaše nerotkinja - nije imala poroda.

Terah povede svoga sina Abrama, svog unuka Lota, sina Haranova, svoju snahu Saraju, ženu svoga sina Abrama, pa se zaputi s njima iz Ura Kaldejskoga u zemlju kanaansku. Kad stignu do Harana, ondje se nastane.

Dob Terahova dosegnu dvjesta i pet godina; a onda Terah umrije u Haranu.