Knjiga Postanka

Ona dva anđela stignu navečer u Sodomu dok je Lot sjedio na vratima Sodome. Kad ih Lot ugleda, ustade i pođe im u susret. Nakloni se licem do zemlje,

a onda im reče: "Molim, gospodo, svrnite u kuću svoga sluge da noć provedete i noge operete; a onda možete na put rano." A oni rekoše: "Ne, noć ćemo provesti na trgu."

Ali ih on uporno navraćaše, i oni se uvratiše k njemu i uđoše u njegovu kuću. On ih ugosti, ispeče pogaču, te blagovaše.

Još ne bijahu legli na počinak, kad građani Sodome, mladi i stari, sav narod do posljednjeg čovjeka, opkole kuću.

Zovnu Lota pa mu reknu: "Gdje su ljudi što su noćas došli k tebi? Izvedi nam ih da ih se namilujemo?"

Lot iziđe k njima na ulaz, a za sobom zatvori vrata.

"Braćo moja - reče on - molim vas, ne činite toga zla!

Imam, evo, dvije kćeri s kojima još čovjek nije imao dodira: njih ću vam izvesti pa činite s njima što želite; samo ovim ljudima nemojte ništa učiniti, jer su došli pod sjenu moga krova."

"Odstupi odatle! - rekoše. - Došao kao dotepenac, a za suca se već postavlja. Sad ćemo mi s tobom gore nego s njima." I nasrnuše na jadnika Lota i navališe na vrata da ih razbiju.

Ali ona dvojica pruže ruke van, povukoše Lota k sebi u kuću i zatvore vrata;

a ljude pred vratima, mlade i stare, zabliješte tako da nisu mogli naći vrata.

Onda ona dvojica upitaju Lota: "Koga još ovdje imaš: sinove i kćeri, sve koje imaš u gradu, iz mjesta izvedi!

Jer mi ćemo zatrti ovo mjesto: vika je na njih pred Jahvom postala tolika te nas Jahve posla da ga uništimo."

Iziđe Lot da to kaže svojima budućim zetovima koji namjeravahu uzeti njegove kćeri, te reče: "Na noge! Odlazite iz ovog mjesta, jer će Jahve uništiti grad!" Ali je u očima svojih budućih zetova ispao kao da šalu zbija.

Kako zora puče, anđeli navale na Lota govoreći: "Na noge! Uzmi svoju ženu i svoje dvije kćeri koje su ovdje, da ne budeš zatrt kaznom grada!"

Ali on oklijevaše. Zato ga oni uzeše za ruku, a tako i njegovu ženu i njegove dvije kćeri, i - po smilovanju Jahvinu nad njim - odvedoše ih i ostaviše izvan grada.

Kad ih izvedoše u polje, jedan progovori: "Bježi, da život spasiš! Ne obaziri se niti se igdje u ravnici zaustavljaj! Bježi u brdo, da ne budeš zatrt!"

Ali Lot odvrati: "Nemoj, gospodine!

Nego, ako je tvoj sluga našao milost u tvojim očima - a toliko milosrđe već si mi iskazao spasivši mi život - ja ne mogu pobjeći u brdo a da me nesreća ne snađe i ne poginem.

Eno onamo grada; dosta je blizu da u nj pobjegnem, a mjesto je tako malo. Daj da onamo bježim - mjesto je zbilja maleno - daj da život spasim!"

Odgovori mu: "Uslišat ću ti i tu molbu, i neću zatrti grada o kojemu govoriš.

Brzo! Bježi onamo, jer ne mogu ništa činiti dok ti onamo ne stigneš." Zato se onaj grad zove Soar.

Kako je sunce na zemlju izlazilo i Lot ulazio u Soar,

Jahve zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem,

i uništi one gradove, i svu onu ravnicu, sve žitelje gradske i sve raslinstvo na zemlji.

A Lotova se žena obazre, i pretvori se u stup soli.

Sutradan u rano jutro Abraham se požuri na mjesto gdje je stajao pred Jahvom,

upravi pogled prema Sodomi i Gomori i svoj ravnici u daljini: i vidje kako se diže dim nad zemljom kao dim kakve klačine.

Tako se Bog, dok je zatirao gradove u ravnici u kojima je Lot boravio, sjetio Abrahama i uklonio Lota ispred propasti.

Lot se bojao boraviti u Soaru, pa sa svoje dvije kćeri ode gore iz Soara i nastani se u brdu. On i njegove dvije kćeri živjeli su u pećini.

Starija reče mlađoj: "Otac nam ostarje, a muža na zemlji nema da bude s nama, kako je običaj po svem svijetu.

One noći opiju oca vinom, i starija ode te legne sa svojim ocem, a on nije znao kad je legla ni kad je ustala.

Sutradan starija reče mlađoj: "Sinoć sam, eto, ležala ja s našim ocem; napojmo ga vinom i noćas, pa idi ti i s njim lezi: tako ćemo ocu sačuvati potomstvo."

Opiju oca vinom i one noći, te mlađa ode i s njim legne, a on nije znao kad je legla ni kad je ustala.

Tako obje Lotove kćeri zanesu s ocem.

Starija rodi sina i nadjenu mu ime Moab.On je praotac današnjih Moabaca.

I mlađa rodi sina i nadjene mu ime Ben-Ami. On je praotac današnjih Amonaca.