Knjiga Postanka

Jakov nastavi put i dođe u zemlju istočnu.

Najednom opazi studenac u polju. Tri su stada ovaca oko njega plandovala, jer se na tome studencu napajahu. Velik se kamen nalazio studencu na otvoru.

Jedino kad bi se svi pastiri ondje skupili, mogli bi odvaliti kamen s otvora i ovce napojiti, i tada bi opet prevalili kamen na njegovo mjesto, na otvor studenca.

"Odakle ste, braćo moja?" zapita ih Jakov."Iz Harana", odgovore.

"Poznajete li - pitaše ih dalje - Nahorova sina Labana?" "Poznajemo", odgovore.

"Je li zdravo?" opet ih upita."Zdravo je; a evo mu dolazi kći Rahela sa stadom", odgovore.

"Još ima mnogo dana - nastavi on - nije vrijeme spraćati blago. Zašto ga ne napojite i ne otjerate na pašu?"

"Ne možemo dok se ne skupe svi pastiri - odgovoriše - da odvale kamen s otvora studenca, tako da mognemo napojiti ovce."

Dok je on još s njima govorio, dođe Rahela s ovcama svoga oca. Bila je, naime, pastirica.

Kako Jakov ugleda Rahelu, kćer Labana, brata svoje majke, sa stadom svoga ujaka Labana, Jakov se primače i odvali kamen s otvora studenca te napoji stado svoga ujaka Labana.

Zatim Jakov poljubi Rahelu, a onda briznu u plač.

Potom Jakov kaza Raheli da je on sestrić njezina oca, sin Rebekin. Nato ona otrča i obavijesti oca.

Kad je Laban čuo vijest o Jakovu, sinu svoje sestre, potrča mu u susret. Zagrli ga i poljubi te dovede u svoju kuću. Ispriča Labanu sve što mu se dogodilo.

A onda Laban reče."Zbilja si ti moja kost i moje meso!" Pošto je Jakov proboravio s Labanom mjesec dana,

Laban reče Jakovu: "Zar ćeš me zato što si mi sestrić badava služiti! Kaži mi koliko ćeš tražiti za najam?"

A Laban imaše dvije kćeri. Starijoj bijaše ime Lea, a mlađoj Rahela.

Lea imala slabe oči, a Rahela bila stasita i lijepa.

Kako je Jakov volio Rahelu, reče: "Služit ću ti sedam godina za tvoju mlađu kćer Rahelu."

Laban odvrati: "Bolje je da je tebi dam nego kakvu strancu. Ostani sa mnom!"

Tako je Jakov služio za Rahelu sedam godina, ali mu se učinile, zbog ljubavi prema njoj, kao nekoliko dana.

Poslije toga Jakov reče Labanu: "Daj mi moju ženu, jer se moje vrijeme navršilo, pa bih htio k njoj."

Laban sabra sav svijet onog mjesta i priredi gozbu.

Ali navečer uzme svoju kćer Leu pa nju uvede k Jakovu, i on priđe k njoj.

Laban dade svoju sluškinju Zilpu svojoj kćeri Lei za sluškinju.

Kad bi ujutro, a to, gle, Lea! Tada Jakov reče Labanu: "Zašto si mi to učinio! Zar te ja nisam služio za Rahelu? Zašto si me prevario?"

Laban odgovori: "U našem mjestu nije običaj da se mlađa udaje prije starije.

Završi s njom ovu ženidbenu sedmicu, a onda ću ti dati i drugu, za drugih sedam godina službe kod mene."

Onda mu Laban dade i svoju kćer Rahelu za ženu.

Jakov nato priđe Raheli. Rahelu je više volio nego Leu. I tako je služio Labana još sedam godina.

Jahve je vidio da Lea nije voljena, te je učini plodnom, dok Rahela ostade nerotkinja.

Lea zače i rodi sina; nadjenu mu ime Ruben, a to znači, kako je ona protumačila: "Jahve je vidio moju nevolju i stoga će me sada muž moj ljubiti."

Opet zače i rodi sina te izjavi: "Jahve je čuo da nisam voljena te mi je dao i ovoga." Zato mu nadjenu ime Šimun.

Opet zače i rodi sina te izjavi: "Sad će se moj muž meni prikloniti: tri sam mu sina rodila." Zato mu nadjenu ime Levi.

A kad je još jednom začela i sina rodila, izjavi; "Ovaj put hvalit ću Jahvu." Stoga sinu nadjenu ime Juda. Potom prestade rađati.