Knjiga Postanka

Poslije dvije godine usni faraon da stoji pokraj Nila.

Iz Nila iziđe sedam krava, lijepih i debelih; pasle su po šašu.

Ali odmah poslije njih iz Nila iziđe sedam drugih krava, ružnih i mršavih, te stanu uz one krave na obali Nila.

Ružne i mršave krave požderu ono sedam lijepih i pretilih, i uto se faraon probudi.

Opet zaspi te usni drugi san: sedam punih i jedrih klasova izraste na jednoj stabljici.

Ali, eto, poslije njih uzraste sedam klasova šturih, istočnjakom opaljenih.

Šturi klasovi proždru sedam jedrih i punih klasova. I faraon se probudi, i gle: bio je to san.

Ujutro faraon bijaše uznemiren u duši, pa pozva sve čarobnjake i sve mudrace egipatske: ispriča im faraon svoje sne, ali mu ih nitko nije mogao protumačiti.

Onda progovori faraonov glavni peharnik: "Moram danas spomenuti jedan svoj propust.

Jednom, kad se faraon razljutio na svoje službenike, mene i glavnog pekara stavio je u zatvor u zgradu glavnog upravitelja.

Usnismo san iste noći, i ja i on, ali je svaki od nas usnio san drugog značenja.

Onda je s nama bio neki mladi Hebrej, sluga zapovjednika straže. Ispričasmo njemu svoje sne, a on nam ih protumači: kaza svakom značenje njegova sna.

Kako nam ih je protumačio, tako nam se i dogodilo: mene vratiše na moje mjesto, a onoga objesiše."

Faraon odmah pošalje po Josipa; izvuku ga brže-bolje iz tamnice; ošišaju mu kosu, obuku novo odijelo, i on stupi pred faraona.

Onda faraon reče Josipu: "Usnio sam san, a nitko ga ne može protumačiti. Čuo sam o tebi da možeš protumačiti san čim ga čuješ."

"Ništa ja ne mogu - odgovori Josip faraonu - nego će Bog dati pravi odgovor faraonu."

Onda je faraon pripovjedao Josipu: "U svom snu stojim na obali Nila.

I gle! iz Nila iziđe sedam debelih i lijepih krava. Pasle su po šašu.

Poslije njih izađe sedam drugih krava. Bile su mršave, vrlo ružne i koštunjave.Još nikad ne vidjeh onako ružnih krava u svoj zemlji egipatskoj!

I sedam mršavih i ružnih krava proždru prvih sedam debelih krava.

Pa iako su ih progutale, nije se vidjelo da im je što u trbuhu: bile su ružne kao i prije. Uto se probudim.

Zatim sam u snu vidio kako na jednoj stabljici uzraste sedam punih i lijepih klasova.

Ali poslije njih uzraste sedam klasova zgrčenih, šturih, istočnjakom opaljenih.

I šturi klasovi proždru sedam jedrih klasova. Kazao sam ovo i vračarima, ali nema nikoga da mi razjasni."

Onda Josip reče faraonu: "Faraonov je san samo jedan: Bog javlja faraonu što kani učiniti.

Sedam lijepih krava, to je sedam godina; sedam lijepih klasova opet je sedam godina. Tako je samo jedan san.

Sedam mršavih i ružnih krava poslije njih, a tako i sedam praznih, istočnjakom opaljenih klasova, označuje sedam gladnih godina.

To je ono što sam već faraonu rekao: Bog objavljuje faraonu što kani učiniti.

Dolazi, evo, sedam godina velikog obilja svoj zemlji egipatskoj.

A poslije njih nastat će sedam gladnih godina, kada će se zaboraviti sve obilje u zemlji egipatskoj.

Kako glad bude harala zemljom, neće se ni znati da je u zemlji bilo obilje - zbog gladi koja će doći - jer će biti vrlo velika.

A što se faraonov san ponovio, znači da se Bog na to zaista odlučio i da će to uskoro provesti.

Zato neka faraon izabere sposobna i mudra čovjeka te ga postavi nad zemljom egipatskom.

Nadalje, neka se faraon pobrine da postavi nadglednika u zemlji koji će kupiti petinu sve žetve u zemlji egipatskoj za sedam godina obilja.

Neka skupljaju od svakog žita za sedam dobrih godina što dolaze; neka s ovlaštenjem faraonovim sabiru žito za hranu i pohranjuju ga po gradovima.

Neka zalihe služe za hranu u zemlji za sedam godina gladi što će snaći zemlju egipatsku, tako da za gladi zemlja ne propadne."

Svidje se odgovor faraonu i svim njegovim službenicima.

Zato faraon reče svojim službenicima: "Zar bismo mogli naći drugoga kao što je on, čovjeka koji bi bio tako obdaren duhom Božjim?"

A onda faraon reče Josipu: "Otkako je sve to Bog tebi otkrio, nikoga nema sposobna i mudra kao što si ti.

Ti ćeš biti upravitelj moga dvora: sav će se moj narod pokoravati tvojim naredbama. Jedino prijestoljem ja ću biti veći od tebe.

Postavljam te, evo - reče faraon Josipu - nad svom zemljom egipatskom."

Poslije toga skine faraon sa svoje ruke pečatni prsten i stavi ga Josipu na ruku. Zatim zaodjene Josipa odjećom od najljepše tkanine, a o vrat mu objesi zlatan lanac.

Vozio se on u kolima kao njegov zamjenik, a pred njim klicahu: "Abrek! Na koljena!" Tako ga postavi nad svu zemlju egipatsku.

Još faraon reče Josipu: "Premda sam ja faraon, neće nitko dići svoje ruke ni noge bez tvog odobrenja u svoj zemlji egipatskoj."

Faraon nazva Josipa "Safenat Paneah", i za ženu mu dade Asenatu, kćer Poti-Fere, svećenika u Onu. I Josip postade poznat po zemlji egipatskoj.

Josipu je bilo trideset godina kad je stupio u službu faraona, kralja egipatskog. A otišavši Josip ispred faraona, putovao je po svoj zemlji egipatskoj.

Za sedam rodnih godina zemlja je rađala u obilju;

on je - u tih sedam godina što ih je egipatska zemlja uživala - kupio od različite ljetine i hranu pohranjivao u gradove, smještajući u svakom gradu urod iz okolnih polja.

Tako Josip nagomila mnogo žita, kao pijeska u moru, pa ga prestade i mjeriti, jer mu mjere ne bijaše.

Prvorođencu Josip nadjenu ime Manaše, "jer Bog je - reče - dao te sam zaboravio svoje teškoće i svoj očinski dom."

Drugomu nadjenu ime Efrajim, "jer Bog me je - reče - učinio rodnim u zemlji moje nevolje."

Sedam godina obilja koje je uživala zemlja egipatska dođe kraju,

a primače se sedam gladnih godina, kako je Josip prorekao. U svim zemljama bijaše glad, a u svoj zemlji egipatskoj bijaše kruha.

A kad je i sva zemlja egipatska osjetila glad, puk zavapi faraonu za kruh; a faraon reče Egipćanima: "Idite k Josipu, i što god vam rekne, činite!"

Kad se glad proširi po svoj zemlji, Josip rastvori skladišta, te je Egipćane opskrbljivao žitom, jer je glad postala žestoka i u zemlji egipatskoj.

Sav je svijet išao u Egipat k Josipu da kupuje žita, jer je strašna glad vladala po svem svijetu.