Knjiga Postanka



Postanak, glava 47


Ode, dakle, Josip te obavijesti faraona: "Moj otac i moja braća stigoše sa svojim ovcama i govedima i sa svime što imaju iz zemlje kanaanske, i eno ih u gošenskom kraju."


I uzevši petoricu između svoje braće, uvede ih faraonu.


Onda faraon zapita njegovu braću: "Čime se bavite?" Odgovore faraonu: "Tvoje su sluge stočari, baš kao što su bili naši preci.


Došli smo da potražimo kratak boravak u ovoj zemlji - rekoše faraonu - jer je nestalo paše za stada tvojih slugu, strašna glad pritište kanaansku zemlju. Dopusti da se tvoje sluge nastane u gošenskom kraju."


Faraon reče Josipu: "Budući da su tvoj otac i tvoja braća došli k tebi,

Tweet thisPost on Facebook

Мапа Египта

egipatska ti je zemlja na raspolaganju: smjesti svoga oca i svoju braću u najboljem kraju. Neka se, dakle, nastane u gošenskom kraju. A ako znaš da među njima ima prikladnih, postavi ih za nadglednike moga osobnog blaga."


Josip onda dovede svog oca Jakova faraonu. Jakov blagoslovi faraona.


A faraon upita Jakova: "Koliko ti je godina?"

Tweet thisPost on Facebook

Jakov odgovori faraonu: "Godina moga lutalačkog življenja ima stotina i trideset. Malo ih je i nesretne su bile godine moga života; ne dostižu brojem godine življenja na zemlji mojih otaca."


Poslije toga Jakov se oprosti s faraonom i ode od njega.

Tweet thisPost on Facebook

Tako Josip nastani svoga oca i svoju braću davši im u vlasništvo najljepši kraj egipatske zemlje, u kraju Ramsesovu, kako je faraon naredio.


A Josip opskrbi hranom svoga oca, svoju braću i svu očevu obitelj sve do najmanjega.


Nigdje nije bilo hrane, jer je pritisla strašna glad: izmuči ona i zemlju egipatsku i zemlju kanaansku.


Josip pobra sav novac što se nalazio u zemlji egipatskoj i zemlji kanaanskoj u zamjenu za žito koje se prodavalo, i odnese novac u faraonov dvor.


Kad je nestalo novca u zemlji egipatskoj i zemlji kanaanskoj, svi Egipćani dođu k Josipu te mu reknu: "Daj nam kruha! Zašto da pomremo pred tvojim očima? Novca više nema."


Josip odgovori: "Predajte svoju stoku, pa ću vam dati žita u zamjenu za stoku, kad je novca nestalo."

Tweet thisPost on Facebook

Tako su oni dovodili svoju stoku Josipu, a Josip im davaše kruh u zamjenu za konje, za sitnu i krupnu stoku i za magarad. Tako ih je one godine opskrbljivao kruhom u zamjenu za sve njihovo blago.

Tweet thisPost on Facebook

Kad je ona godina prošla, dođu k njemu i druge godine te mu reknu: "Ne možemo sakriti od svog gospodara: novca je nestalo, blaga su već ustupljena gospodaru; drugo ništa ne preostaje da gospodaru ustupimo nego sebe i svoje oranice.

Tweet thisPost on Facebook

Zašto da uništimo na tvoje oči i sebe i svoje zemlje? Uzmi i nas i naše zemlje u zakup za kruh, i tako ćemo zajedno sa svojom zemljom postati faraonovi kmetovi; daj sjemena da preživimo: da ne izginemo i da nam oranice ne postanu pustoš!"

Tweet thisPost on Facebook

Tako Josip steče faraonu u posjed sve egipatske oranice, jer je svaki Egipćanin, kako ih pritisnu glad, prodao svoje njive. Tako je zemlja postala faraonovo vlasništvo,

Tweet thisPost on Facebook

a narod od jednog kraja Egipta do drugoga njegovim robljem.

Tweet thisPost on Facebook

Jedino nije preuzeo svećeničkih imanja, jer je faraon davao svećenicima određeni dio, i tako su živjeli od prihoda što im ga je faraon davao. Stoga nisu prodali svojih imanja.


Onda Josip reče svijetu: "Budući da sam danas za farona prekupio i vas i vašu zemlju, evo vam sjeme pa zasijte zemlju.

Tweet thisPost on Facebook

A kad bude pobiranje ljetine, faraonu ćete davati jednu petinu, dok će četiri petine ostajati vama: za zasijavanje polja, za hranu vama i onima koji su u vašim domovima i za hranu vašoj djeci."

Tweet thisPost on Facebook

Oni odgovore: "Život si nam spasio! Mi smo zahvalni svome gospodaru što možemo biti faraonovi robovi."


Tako Josip napravi za Egipat zemljišni zakon koji i danas vrijedi: petina pripada faraonu; jedino svećenička imanja nisu prešla faraonu.


Izraelci se nastaniše u zemlji egipatskoj, u kraju gošenskom; u njem stekoše vlasništvo; bijahu rodni i broj im se veoma umnoži.


U zemlji egipatskoj poživje Jakov sedamnaest godina. Tako je duljina Jakovljeva života iznosila sto četrdeset i sedam godina.

Tweet thisPost on Facebook

A kad se približi vrijeme Izraelu da umre, pozva svog sina Josipa te mu reče: "Ako mi želiš ugoditi, stavi svoju ruku pod moje stegno kao jamstvo svoje odanosti meni: nemoj me sahraniti u Egiptu!


Kad legnem dolje sa svojim ocima, prenesi me iz Egipta gore, i sahrani me u njihovu grobnicu!" "Učinit ću kako si rekao", odgovori.


"Zakuni mi se!" reče. I on mu se zakle. Tada se Izrael duboko prignu na uzglavlju.








This goes to iframe