Knjiga Postanka

Jakov zatim sazva svoje sinove te reče: "Skupite se, da vam kažem što će vas snaći u kasnije vrijeme:

Okupite se, čujte, sinovi Jakovljevi, čujte oca svoga Izraela!

Ti Rubene, moj prvorođenče, snaga ti si moja, prvenac moje muškosti. Ističeš, se ponosom,snagom se ističeš,

no, poput vode nabujao, nećeš više imati prvenstva, jer na ležaj oca svog se pope, moj se tad oskvrnu krevet.

Šimun i Levi braća su prava! Mačevi im oruđe nasilja.

Na njihova vijećanja ja ne silazio, u njihovim zborovima udjela ne imao! U srdžbi su svojoj ljude ubijali; u obijesti bikove sakatili.

Prokleta im srdžba, jer je prežestoka! Prokleta im obijest, jer je preokrutna! Razdijelit ću ih po Jakovu, Izraelom raspršiti.

Judo! Tvoja braća slavit će te; svagda ti je šaka na šiji dušmana, sinci oca tvoga tebi će se klanjat.

Judo, laviću mali! Plijenom si se, sine, udebljao; poput lava, poput lavice legao potrbuške! Tko bi ga dražiti smio?

Od Jude žezlo se kraljevsko, ni palica vladalačka od nogu njegovih udaljiti neće dok ne dođe onaj kome pripada - kome će se narodi pokoriti.

Svog magarca za lozu privezuje, mlado magarice svoje za čokot. U vinu on kupa svoju odjeću svoju halju u krvi od grožđa.

Oči su mu od vina mutne, zubi bjelji od mlijeka.

Zebulun će stanovati uz obalu morsku, luka spasa bit će brodarima, uz bok njegov Sidon će ležati.

Jisakar je koščat magarac polegao među ogradama.

Vidje da je odmor ugodan, a zemlja lijepa, te leđa pod teret podmetnu, i na tlaku pristade.

Dan će narod svoj suditi kao svako pleme Izraelovo.

Nek Dan zmija bude na putu, guja pokraj staze što će konja za zglob ujesti, i njegov konjik nauznak će pasti.

U spas tvoj se, Jahve, uzdam!

Gada će pljačkat razbojnici, pljačkom će im za petama biti.

U Ašera bit će hrane, poslastica za kraljeve.

Naftali je košuta lakonoga koja krasnu lanad mladi.

Josip je stablo plodno, plodno stablo kraj izvora, grane svoje grana preko zida.

Strijelci njega saletjeli, strijeljali ga, opljačkali.

Ali luk mu čvrst ostaje, mišice mu ojačale, rukom Jakog Jakovljeva, imenom Pastira, Stijene Izraela,

Bogom, Ocem tvojim, koji ti pomaže, Svesilnim koji te blagoslivlje blagoslovom ozgo sa nebesa, blagoslovom ozdo iz dubina, blagoslovom iz svih prsa, iz svih utroba!

Blagoslovom klasja i cvjetova, blagoslovom drevnih brda, želja vječnih brežuljaka - nek se oni spuste na Josipa, između braće posvećenog!

Benjamin je vuk grabežljivi, lovinu on jutrom jede, a navečer plijen dijeli."

Sve su to Izraelova plemena - dvanaest ih na broj - i to im je otac rekao kad ih je blagoslivljao; svakoga je od njih blagoslovio njegovim blagoslovom.

Poslije toga im dade ovu naredbu: "Naskoro ću se pridružiti svojim precima. Sahranite me kraj mojih otaca,

u špilji što se nalazi na polju Efrona, Hetita, u špilji na polju Makpeli, nasuprot Mamri, u zemlji kanaanskoj. To je ona koju je Abraham kupio s poljem od Hetita Efrona za mjesto sahranjivanja.

Ondje je sahranjen Abraham i njegova žena Sara; sahranjeni su ondje Izak i njegova žena Rebeka; ondje sam ja sahranio Leu.

Polje i špilja na njemu kupljeni su od Hetita."

Kad je Jakov tako naputio svoje sinove, povuče noge natrag na postelju te izdahnu - pridruži se svojim precima.