Druga knjiga o Samuelu
Samuel II, glava 22
David upravi Jahvi riječi ove pjesme u dan kad ga je Jahve izbavio iz ruku svih njegovih neprijatelja i iz ruke Šaulove.
Pjevao je: Jahve, hridino moja, utvrdo moja, spase moj;
Bože moj, pećino moja kojoj se utječem, štite moj, spasenje moje, tvrđavo moja! Ti me izbavljaš od nasilja.
Zazvat ću Jahvu hvale predostojna i od dušmana bit ću izbavljen.
Valovi smrti okružiše mene, prestraviše me bujice pogubne,
Užad Podzemlja sputiše me, smrtonosne zamke padoše na me:
u nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog Doma zov mi začu, i vapaj moj mu do ušiju doprije.
I zemlja se potrese i uzdrhta, uzdrmaše se temelji nebesa, pokrenuše se, jer On gnjevom planu.
Iz nosnica mu dim se diže, iz usta mu oganj liznu, ugljevlje živo od njega plamsa.
On nagnu nebesa i siđe, pod nogama oblaci mu mračni.
Na keruba stade i poletje; na krilima vjetra zaplovi.
Ogrnu se mrakom kao koprenom, prekri se tamnim vodama i oblacima tmastim,
od bljeska pred licem njegovim užga se ugljevlje plameno.
Jahve s neba zagrmje, Svevišnjega glas se ori.
Odape strijele i dušmane rasu, izbaci munje i na zemlju ih obori.
Morska dna se pokazaše, i temelji svijeta postaše goli od strašne prijetnje Jahvine, od olujna daha gnjeva njegova.
On pruži s neba ruku i mene prihvati, iz silnih voda on me izbavi.
Od protivnika moćnog mene oslobodi, od dušmana mojih jačih od mene.
Navališe na me u dan zlosretni, ali me Jahve zaštiti,
na polje prostrano izvede me, spasi me, jer sam mu mio.
Po pravednosti mojoj Jahve mi uzvrati, po čistoći ruku mojih on me nagradi,
jer čuvah putove Jahvine, od Boga se svoga ne udaljih.
Odredbe njegove sve su mi pred očima, zapovijedi njegove nisam odbacio,
do srži odan njemu sam bio, čuvam se grijeha svakoga.
Jahve mi po pravdi mojoj vrati, čistoću ruku mojih vidje.
S prijateljem ti si prijatelj, poštenu poštenjem uzvraćaš.
S čovjekom čistim ti si čist, a lukavca izigravaš,
jer narodu poniženu spasenje donosiš a ponižavaš oči ohole.
Jahve, ti moju svjetiljku užižeš, Bože, tminu moju obasjavaš:
s tobom udaram na čete dušmanske, s Bogom svojim preskačem zidine.
Savršeni su puti Gospodnji, i riječ je Jahvina ognjem kušana. On je štit svima, samo on, koji se k njemu utječu.
Jer tko je Bog osim Jahve? Tko li je hridina osim Boga našega?
Taj Bog me snagom opasuje, stere mi put besprijekoran.
Noge mi dade brze ko u košute i postavi me na visine sigurne,
ruke mi za borbu uvježba i mišice da luk mjedeni napinju.
Daješ mi štit svoj koji spasava, tvoja me brižljivost uzvisi.
Pouzdanje daješ mom koraku, i noge mi više ne posrću.
Pognah svoje dušmane i dostigoh, i ne vratih se dok ih ne uništih.
Obaram ih, ne mogu se dići, padaju, pod nogama mi leže.
Ti me opasa snagom za borbu, a protivnike moje meni podloži.
Ti dušmane moje u bijeg natjera, i rasprši one koji su me mrzili.
Vapiju u pomoć, nikog da pomogne, vapiju Jahvi - ne odaziva se.
Smrvih ih kao prah na vjetru, zgazih ih ko blato na putu.
Ti me izbavi od bune u mom narodu, postavi me glavarom pogana, puk koji ne poznavah služi mi.
Svaki moj šapat pokorno on sluša. Sinovi tuđinci meni laskaju.
Sinovi tuđinski gube srčanost izlaze dršćuć iz svojih utvrda.
Živio Jahve! Blagoslovljena hridina moja! Neka se uzvisi Bog, spasenje moje!
Bog koji mi daje osvetu i narode meni pokorava.
Od dušmana me mojih izbavljaš i nad protivnike me moje izdižeš, ti mene od čovjeka silnika spasavaš.
Zato te slavim, Jahve, među pucima i psalam pjevam tvom Imenu:
umnožio si pobjede kralju svojemu, pomazaniku svome milost si iskazao, Davidu i potomstvu njegovu navijeke.
