Druga knjiga o Samuelu

Ovo su posljednje Davidove riječi: "Riječ Davida, sina Jišajeva, riječ čovjeka koji je bio visoko uzdignut, pomazanika Boga Jakovljeva, pjevača pjesama Izraelovih:

Jahvin duh govori po meni, njegova je riječ na mom jeziku.

Reče mi Jakovljev Bog, reče mi Izraelova hrid: Tko vlada ljudima pravedno i tko vlada u strahu Božjemu,

taj je kao jutarnja svjetlost kad ograne sunce, jutro bez oblaka, na kojem se svjetluca zemaljska trava poslije kiše.

Belijalovi ljudi svi su kao trnje u pustinji, jer ih nitko ne hvata rukom.

Nitko ih se ne dotiče osim gvožđem i kopljačom, i potpuno se spaljuju u ognju."

Ovo su imena Davidovih junaka: Išbaal, Hakmonac, prvak među trojicom; on je zavitlao svojim kopljem protiv osam stotina i pobio ih najedanput.

Za njim dolazi Eleazar, sin Dodonov, Ahoašanin, jedan od trojice junaka; on je bio s Davidom kod Pas Damina kad su se ondje sakupili Filistejci za boj, a Izraelci se povukli pred njima.

Ali se on čvrsto držao i udarao Filistejce dok mu se ruka nije ukočila i ostala kao prirasla uz mač. Jahve je dao veliku pobjedu u onaj dan, pa se vojska vratila za Eleazarom, ali samo da pokupi plijen.

Za njim dolazi Šama, sin Elin, Hararac; kad su se Filistejci skupili u Lehiju, bijaše polje puno leće, a vojska je bila pobjegla ispred Filistejaca.

Tada je on stao usred polja i obranio ga, i potukao Filistejce. Tako je Jahve dao veliku pobjedu.

Trojica između tridesetorice jednom su krenula na put i u početku žetve došla k Davidu u Adulamsku pećinu, kad jedna filistejska četa bijaše utaborena u Refaimskoj dolini.

David je tada bio u svojoj kuli, a filistejska je posada bila tada u Betlehemu.

David uzdahnu: "O kad bi me tko napojio vodom iz betlehemskoga studenca što je kod vrata?"

Tada ta tri junaka prodriješe kroz filistejski tabor, i zahvativši vode iz betlehemskog studenca što je kod vrata, donesoše je i dadoše Davidu. Ali je David ne htjede piti, nego je proli kao ljevanicu Jahvi

govoreći: "Ne dao mi Jahve da to učinim! Zar da pijem krv ovih ljudi? Ta izlažući život pogibli, donijeli su vode!" I nije htio piti. To su, eto, učinila ta tri junaka.

Abišaj, Joabov brat a sin Sarvijin, bio je vojvoda nad tridesetoricom. On je zavitlao kopljem na tri stotine, pobio ih i proslavio se među tridesetoricom.

On se odlikovao među tridesetoricom i postao njihov glavar, ali nije dostigao trojice.

Jojadin sin Benaja, junaka iz Kabseela, bogat junačkim djelima, ubio je dva sina Ariela iz Moaba; on je jednoga snježnoga dana sišao i ubio lava usred jame.

Ubio je i nekoga Egipćanina, čovjeka golema stasa. Egipćanin je imao koplje u ruci, a on izišao preda nj sa štapom: istrgavši Egipćaninu koplje iz ruke, ubi ga njegovim kopljem.

To je učinio Jojadin sin Benaja i proslavio se među tridesetoricom junaka.

Bio je najznamenitiji među tridesetoricom, ali one prve trojice nije dostigao; David ga postavi za zapovjednika svoje tjelesne straže.

Asahel, brat Joabov, bio je među tridesetoricom. Zatim: Elhanan, sin Dodonov, iz Betlehema;

Šama, iz Haroda; Elika, iz Haroda;

Heles, iz Peleta; Ira, sin Ikešev, iz Tekoe;

Abiezer, iz Anatota; Sibekaj, iz Huše;

Salmon, iz Ahoha; Mihraj, iz Netofe;

Heled, sin Baanin, iz Netofe; Itaj, sin Ribajev, iz Gibeje sinova Benjaminovih;

Benaja, iz Pireatona; Hidaj, od Gaaških potoka;

Abibaal, iz Bet Haarabe; Azmavet, iz Bahurima;

Eljahba, iz Šaalbona; Jašen, sin Jonatanov;

Šama, iz Harara; Ahiam, sin Šararov, iz Arara;

Elifelet, sin Ahasbajev, iz Bet Maake; Eliam, sin Ahitofelov, iz Gilona;

Hesraj, iz Karmela; Paaraj, iz Araba;

Jigeal, sin Natanov, iz Sobe; Bani, iz Gada;

Selek, Amonac; Nahraj, iz Beerota, štitonoša Sarvijina sina Joaba;

Ira, iz Jatira; Gareb, iz Jatira;

Urija, Hetit. Svega trideset i sedam.