Knjiga Ezrina

Evo glavara obitelji s rodoslovljem, koji su sa mnom pošli iz Babilona za vladavine kralja Artakserksa:

Od Pinhasovih sinova: Geršom; od Itamarovih sinova: Daniel; od Davidovih sinova: Hatuš,

Šekanijini sinovi; od sinova Paroševih: Zaharija i s njim upisanih muškaraca stotinu i pedeset;

od Pahat-Moabovih sinova: Elijoenaj, sin Zerahjin, i s njim tri stotine muškaraca;

od Zatuovih sinova: Šekanija, sina Jahazielov, i s njim tri stotine muškaraca;

od sinova Adinovih: Ebed, sin Jonatanov, i s njim pedeset muškaraca;

od Elamovih sinova: Izaija, sin Atalijin, i s njim sedamdeset muškaraca;

od Šefatjinih sinova: Zebadja, sin Mihaelov, i s njim osamdeset muškaraca;

od Joabovih sinova: Obadja, sin Jehielov, i s njim dvije stotine i osamnaest muškaraca;

od sinova Banijevih: Šelomit, sin Josifjin, i s njim stotinu i šezdeset muškaraca;

od Bebajevih sinova: Zaharija, sin Bebajev, i s njim dvadeset i osam muškaraca;

od Azgadovih sinova: Johanan, sin Hakatanov, i s njim stotinu i deset muškaraca;

od posljednjih Adonikamovih sinova poimence: Elifelet, Jeiel i Šemaja, i s njima šezdeset muškaraca;

i od sinova Bigvajevih: Utaj, sin Zabudov, i s njim sedamdeset muškaraca.

Sabrao sam ih kod rijeke koja teče prema Ahavi. Utaborili smo se za tri dana ondje. Pregledao sam svjetovnjake i svećenike, ali nisam ondje našao ni jednog levita.

Tada sam poslao glavare Eliezera, Ariela, Šemaju, Elnatana, Jariba, Elnatana, Natana, Zahariju, Mešulama, i učitelje Jojariba i Elnatana,

i uputio sam ih Idonu, poglavaru mjesta Kasifje. Stavio sam u njihova usta riječi koje će reći Idonu i njegovoj braći koja su se nalazila u mjestu Kasifji, da nam pribave sluge za Dom Boga našega.

Milostiva ruka Boga našega bijaše nad nama, i oni nam dovedoše razumna čovjeka između sinova Mahlija, sina Levijeva, sina Izraelova: Šerebju s njegovim sinovima i braćom - njih osamnaest.

Još Hašabju i s njim njegova brata Izaiju, sina Merarijeva, i njihove sinove: njih dvadeset.

A od poslužitelja koje su David i glavari postavili levitima da im služe: dvije stotine i dvadeset poslužitelja. Svi su bili poimence zabilježeni.

Ja sam ondje, kraj rijeke Ahave, proglasio post: da bismo se ponizili pred Bogom svojim i od njega izmolili sretan put sebi, svojoj djeci i svemu blagu svojem.

I tako smo postili i molili Boga svoga na ovu nakanu, i on nas usliša.

Izabrao sam dvanaest glavara svećeničkih, Šerebju i Hašabju, i s njima desetoricu njihove braće;

izmjerih im srebro, zlato i posuđe, darove koje su kralj, njegovi savjetnici, velikaši i svi Izraelci darovali za Dom Boga našega.

Izmjerih i stavih u njihove ruke šest stotina i pedeset talenata srebra, stotinu srebrnih posuda od po dva talenta, stotinu talenata zlata,

dvadeset zlatnih čaša od tisuću darika i dva vrča od dobre pozlaćene mjedi, skupocjene kao zlato.

I rekoh im: "Vi ste Jahvi posvećeni; ovo je posuđe posvećeno, ovo srebro i zlato dragovoljno je darovano Jahvi, Bogu otaca vaših.

Pazite i čuvajte ovo sve dok ne izmjerite pred glavarima svećeničkim i pred levitima i glavarima obitelji Izraelovih u Jeruzalemu, u dvoranama Doma Jahvina."

Svećenici i leviti primiše dakle izmjereno srebro, zlato i posuđe, da ga odnesu u Jeruzalem, u Dom Boga našega.

Dvanaestoga dana prvoga mjeseca krenusmo od rijeke Ahave da pođemo u Jeruzalem: ruka Boga našega bijaše nad nama; on nas je na putu štitio od napada neprijatelja i od pljačkaša.

Stigli smo u Jeruzalem i ondje smo se tri dana odmarali.

Četvrtoga dana izmjereno je srebro, zlato i posuđe u Domu Boga našega, i predano je u ruke Merimotu, sinu Urijinu, s kojim je bio Eleazar, sin Pinhasov; a pred njima bijahu leviti: Jozabad, sin Ješuin, i Noadja, sin Binujev.

Sve je bilo na broju i težini. Zabilježena je tada sveukupna težina. U to vrijeme

oni koji su se vratili iz sužanjstva, povratnici, priniješe žrtvu paljenicu Bogu Izraelovu: dvanaest junaca za sav Izrael, devedeset i šest ovnova, sedamdeset i sedam janjaca, dvanaest jaraca za grijehe - sve to kao paljenicu Jahvi.

Zatim predaše kraljeve naredbe kraljevskim satrapima i upraviteljima s one strane Rijeke, i oni pomogoše narod i Dom Božji.