Estera

Trinaestoga dana dvanaestog mjeseca, mjeseca Adara, kad je morala biti izvršena odredba kraljevog ukaza, istoga dana u koji su se neprijatelji Židova nadali zavladati nad njima, dogodi se obrnuto: Židovi zavladaše nad neprijateljima svojim.

Židovi se sakupiše po svojim gradovima u svim pokrajinama kralja Ahasvera da udare na one koji su tražili njihovu propast. I nitko se nije usuđivao da im pruži otpor, jer je sve narode popao strah od Židova.

Svi su knezovi pokrajina i namjesnici, upravljači i činovnici kraljevi štitili Židove, jer ih je obuzeo strah od Mordokaja.

Jer je Mordokaj postao velik na kraljevskom dvoru, i po svim pokrajinama širio se glas da Mordokaj postaje sve moćniji.

Židovi, dakle, udariše mačem po svim svojim neprijateljima, sasjekoše ih i zatrše; sa svojim mrziteljima postupiše kako im se htjelo.

Samo u tvrđavi Suzi smakoše i zatrše Židovi pet stotina ljudi;

pogubiše Paršandatu, Dalfona, Aspatu,

Poratu, Adaliju, Aridatu,

Parmaštu, Arisaja, Aridaja, Jezatu,

i deset sinova Hamana, sina Hamdatina, progonitelja Židova. Ali se ne pojagmiše za plijenom.

Toga istoga dana, doznavši za broj ubijenih u tvrđavi Suzi,

kralj reče kraljici Esteri: "U tvrđavi Suzi Židovi su smaknuli i uništili pet stotina ljudi i deset Hamanovih sinova. Što su tek onda izveli u ostalim pokrajinama kraljevim? Koja je sada molba tvoja? Bit će uslišana! Koja je tvoja želja? Bit će ispunjena!"

"Ako je kralju po volji - reče Estera - neka se Židovima koji žive u Suzi dopusti još sutra primijeniti isti zakon kao i danas, i neka se objesi deset Hamanovih sinova."

Kralj naredi da se tako učini: zakon bi u Suzi proglašen i deset Hamanovih sinova obješeno.

Tako se Židovi Suze sakupiše i četrnaestoga dana mjeseca Adara pa pobiše u Suzi još tri stotine ljudi. Ali se ni tada ne pojagmiše za plijenom.

Ostali Židovi, oni koji su živjeli u kraljevskim pokrajinama, sakupiše se da brane svoje živote i mir od neprijatelja: pobiše sedamdeset i pet tisuća dušmana. Ali se ni tada ne pojagmiše za plijenom.

Bio je trinaesti dan mjeseca Adara. Četrnaestoga dana Židovi su mirovali: to bijaše dan gozbe i veselja.

Židovi u Suzi koji su se sakupili trinaestoga i četrnaestoga dana, mirovahu petnaestoga dana; to je bio dan njihova veselja i gozbi.

Zbog toga Židovi pripoljci, oni koji žive po neutvrđenim selima, blagdanski svetkuju četrnaesti dan mjeseca Adara veseleći se i gozbujući, i među sobom izmjenjujući darove.

Mordokaj opisa te događaje i upravi pisma Židovima svih blizih i dalekih pokrajina kralja Ahasvera.

Naložio im je da četrnaesti i petnaesti dan mjeseca Adara svake godine slave

kao dane u kojima su Židovi postigli spokoj od svojih neprijatelja i kao mjesec koji je bio pretvorio u radost njihovu tugu a u blagdan njihovo žalovanje. Neka ih slave gozbom i veseljem izmjenjujući među sobom darove i dijeleći poklone ubogima.

Židovi prihvatiše da drže ono što su već sami od sebe počeli slaviti i o čemu im je pisao Mordokaj:

"Haman, sin Hamdatin, Agađanin, progonitelj svih Židova, kako je bio naumio sve ih uništiti, baci 'Pur', to jest ždrijeb, za njihovo smaknuće i zator;

Zbog toga su ti dani nazvani Purim, prema riječi Pur. Zato prema svem sadržaju toga pisma, i prema onome što su vidjeli i što im bijaše preneseno,

Židovi se neopozivo obvezaše i prihvatiše za se, za svoje potomke i za sve one koji se s njima budu udružili, da će svake godine slaviti ta dva dana prema tom propisu i u to vrijeme.

Te dane valja slaviti i njih se sjećati od pokoljenja do pokoljenja u svakoj obitelji, pokrajini i gradu; ti dani Purima ne smiju iščeznuti ispred Židova, ni spomen na njih biti izbrisan iz njihova roda.

Kraljica Estera, kći Abihailova, i Židov Mordokaj pisali su to što snažnije da tako još jednom potkrijepe pismo o Purimu.

Pisma su poslali svim Židovima u sto dvadeset i sedam pokrajina Ahasverova kraljevstva s porukom mira i vjernosti;

da obdržavaju te dane Purima u njihovo određeno vrijeme, kako su to odredili Židov Mordokaj i kraljica Estera, i da drže post i molitve, onako kako su to oni obvezali sebe i svoje potomke.

Tako Esterina naredba ozakoni ove propise Purima, i to bi zapisano u knjigu.