Knjiga o Jobu



Job, glava 21


Job progovori i reče:

Tweet thisPost on Facebook

Slušajte, slušajte dobro što ću reći, utjehu mi takvu barem udijelite.


Otrpite da riječ jednu ja izrečem, kad završim, tad se rugajte slobodno.

Tweet thisPost on Facebook

Zar protiv čovjeka dižem ja optužbu? Kako da strpljenje onda ne izgubim?


Pogledajte na me: užas će vas spopast, rukom ćete svoja zakloniti usta;

Tweet thisPost on Facebook

pomislim li na to, prestravim se i sam i čitavim svojim tad protrnem tijelom.


Zašto na životu ostaju zlikovci i što su stariji, moćniji bivaju?


Potomstvo njihovo s njima napreduje a izdanci im se množe pred očima.

Tweet thisPost on Facebook

Strah nikakav kuće njihove ne mori i šiba ih Božja ostavlja na miru.


Njihovi bikovi plode pouzdano, krave im se tele i ne jalove se.


Ko jagnjad djeca im slobodno skakuću, veselo igraju njihovi sinovi.

Tweet thisPost on Facebook

Oni pjevaju uz harfe i bubnjeve i vesele se uz zvukove svirale.

Tweet thisPost on Facebook

Dane svoje završavaju u sreći, u Podzemlje oni silaze spokojno.

Tweet thisPost on Facebook

A govorili su Bogu: "Ostavi nas, ne želimo znati za tvoje putove!


Ta tko je Svesilni da njemu služimo i kakva nam korist da ga zazivamo?"


Zar svoju sreću u ruci ne imahu, makar do Njega ne drže ništa oni?

Tweet thisPost on Facebook

Zar se luč opakog kada ugasila? Zar se na njega oborila nesreća? Zar mu u gnjevu svom On skroji sudbinu?

Tweet thisPost on Facebook

Zar je kao slama na vjetru postao, kao pljeva koju vihor svud raznosi?

Tweet thisPost on Facebook

Hoće l' ga kaznit Bog u njegovoj djeci? Ne, njega nek kazni da sam to osjeti!

Tweet thisPost on Facebook

Vlastitim očima nek rasap svoj vidi, neka se napije srdžbe Svesilnoga!

Tweet thisPost on Facebook

Ta što poslije smrti on za dom svoj mari kad će se presjeć niz njegovih mjeseci?

Tweet thisPost on Facebook

Ali tko će Boga učiti mudrosti, njega koji sudi najvišim bićima?

Tweet thisPost on Facebook

Jedan umire u punom blagostanju, bez briga ikakvih, u potpunom miru,

Tweet thisPost on Facebook

bokova od pretiline oteščalih i kostiju sočne moždine prepunih.

Tweet thisPost on Facebook

A drugi umire s gorčinom u duši nikad nikakve ne okusi sreće.

Tweet thisPost on Facebook

Obojica leže zajedno u prahu, crvi ih jednako prekrivaju oba.


O, znam dobro kakve vaše su namjere, kakve zlosti protiv mene vi snujete.

Tweet thisPost on Facebook

Jer pitate: "Gdje je kuća plemićeva, šator u kojem stanovahu opaki?"


Niste li na cesti putnike pitali, zar njihovo svjedočanstvo ne primate:

Tweet thisPost on Facebook

"Opaki je u dan nesreće pošteđen i u dan Božje jarosti veseo je."


Al na postupcima tko će mu predbacit i tko će mu vratit što je počinio?

Tweet thisPost on Facebook

A kad ga na kraju na groblje odnesu, na grobni mu humak postavljaju stražu.

Tweet thisPost on Facebook

Lake su mu grude zemlje u dolini dok za njime ide čitavo pučanstvo.


O kako su vaše utjehe isprazne! Kakva su prijevara vaši odgovori!







This goes to iframe