Knjiga o Jobu

Elifaz Temanac progovori tad i reče:

Zar Bogu koristan može biti čovjek? Ta tko je mudar, sebi samom koristi.

Zar je Svesilnom milost što si pravedan, i zar mu je dobit što si neporočan?

Ili te zbog tvoje pobožnosti kara i zato se hoće s tobom parničiti?

Nije l' to zbog zloće tvoje prevelike i zbog bezakonja kojim broja nema?

Od braće si brao nizašto zaloge i s golih si ljudi svlačio haljine;

ti nisi žednoga vodom napojio, uskraćivao si kruh izgladnjelima;

otimao si od siromaha zemlju da bi na njoj svog nastanio ljubimca;

puštao si praznih ruku udovice i siročadi si satirao ruku.

Eto zašto tebe mreže sad sapinju, zašto te strahovi muče iznenadni.

Svjetlost ti mrak posta, i ništa ne vidiš, vode su duboke tebe potopile.

Zar Bog nije u visini nebeskoj i zar zvijezdama tjeme on ne vidi?

Ali ti kažeš: "Što Bog može znati? Kroz oblak tmasti zar što razabire?

Oblaci pogled njegov zaklanjaju, i rubom kruga on hoda nebeskog."

Ta kaniš li se drevnog držat puta kojim su išli ljudi nepravedni?

Prije vremena nestadoše oni, bujica im je temelje raznijela.

Zborahu Bogu: "Nas se ti ostavi! Što nam Svesilni učiniti može?"

A on im je dom punio dobrima makar do njega ne držahu ništa.

Videć im propast, klikću pravednici, neporočni se njima izruguju:

"Gle, propadoše protivnici naši, što od njih osta, vatra im proždrije!"

S Bogom ti se sprijatelji i pomiri, i vraćena će ti opet biti sreća.

Ded prihvati Zakon iz njegovih usta, u srce svoje riječ njegovu usadi.

Ako se raskajan vratiš Svesilnome i nepravdu iz svog šatora odstraniš,

tad ćeš odbaciti zlato u prašinu i ofirsko blago u šljunak potočni.

Svesilni će postat tvoje suho zlato, on će biti tvoje gomile srebrene.

Molit ćeš mu se, i uslišat će tebe, ispunit ćeš što si mu zavjetovao.

Što god poduzeo, sve će ti uspjeti, i putove će ti obasjavat svjetlost.

Jer, on ponizuje ponos oholima, dok u pomoć smjernim očima pritječe.

Iz nevolje on izbavlja nevinoga; i tebe će spasit tvoje čiste ruke.